"Utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o unutarnjem oružanom sukobu koji se odnosi na ovu odlučnu činjenicu pogrešno je. Iako sud prvog stupnja u nastavku obrazloženja ispravno navodi da je razlika između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba neznatna, pitanje pravilnosti utvrđenja ove odlučne činjenice svakako je važno i ona mora biti utvrđena na pravilan način. Iz ovakve presude prvog stupnja proizlazilo bi da su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja unutarnjeg oružanog sukoba, što je netočno i neprihvatljivo, jer je već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku kao samostalnu državu..."
Izmijenjeno vijeće
Stoji to u obrazloženju odluke Vrhovnog suda, kojom je ukinuta nepravomoćna presuda u slučaju Kerestinec u kojem su Stjepan Klarić, bivši zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika Kerestinec, te njegovi podređeni Dražen Pavlović, Viktor Ivančin, Željko Živec i Goran Štrukelj bili osuđeni na ukupno osam i pol godina zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima. Prema optužnici, sve se događalo od kraja 1991. do svibnja 1992. u Konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu, a svjedoci su iskazivali o mučenjima strujom, torturama, seksualnim zlostavljanjima i silovanjima. Klarić se teretio po zapovjednoj odgovornosti, ostali po osobnoj, a nepravomoćnu presudu donijelo je sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem suca Marijana Garca. No tu presudu ukinuo je Vrhovni sud i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a novo suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem trebalo bi početi u prosincu.
Obrazlažući svoju odluku, Vrhovni sud se posebno osvrnuo na teze nižeg suda kako su se navedeni zločini događali za vrijeme nemeđunarodnog sukoba te je, među ostalim, naveo i da je "niži sud jasno naveo razloge zašto smatra da je riječ o nemeđunarodnom sukobu, no da je sasvim drugo pitanje jesu li razlozi valjani". Nadalje, u ukidajućem rješenju Vrhovnog suda potom se objašnjava da je Hrvatska 8. listopada 1991. raskinula sve državnopravne veze sa SFRJ, čime je proglašena njezina potpuna samostalnost.
Ustaljena praksa
– Prema tome, od 8. listopada 1991. RH ima međunarodnopravnu osobnost te se od tada oružani sukob koji se zbiva na njezinu teritoriju u smislu primjene odredbi međunarodnog prava smatra međunarodnim sukobom, a to je stajalište prihvaćeno i u ustaljenoj sudskoj praksi sudova u Hrvatskoj – objašnjava Vrhovni sud razloge zbog kojih teza nižeg suda o nemeđunarodnom sukobu ne može opstati.
Inače, nakon što je izrečena nepravomoćna presuda, mnogi su je smatrali pomalo skandaloznom jer je u obrazloženju navedeno kako Klarić ništa nije napravio da spriječi mučenja i silovanja, a s druge strane dosuđene kazne bile su ispod zakonskog minimuma.
>> Za ratni zločin u Kerestincu Klarić i četvorka osuđeni na 8 i pol god.!
I sad pitanje svih pitanja: Ako je sukob bio međunarodni, a jest bio, između Hrvatske i SRJ (dakle Miloševićeve treće jugoslavije sastavljene od Srbije i Crne Gore), kako onda Bojan Glavašević može reći da je druga strana u ratu bila "strana krajine", kad je očito da je druga strana bila strana SRJ a da je ta takozvana "krajina" bila najobičniji satelit u svrhu velikosrpske agresije na Hrvatsku? Dakle, i Glavašević time implicira da je to bio unutarnji sukob odnosno građanski rat a ne međunarodni sukob odnosno velikosrpska agresija. I onda se još čudi što branitelji traže njegovu ostavku, i reakciju branitelja na proturanje takvih laži o "građanskom ratu" nazvat će "mržnjom" a onda će reći da on "ne mrzi". Nije nitko ni rekao da on mrzi, on samo laže i relativizira. Također, nebitno je što je zaključio Vrhovni sud jer on nije ni mogao zaključiti drugačije budući da je haški sud u predmetima Martić, Babić i Gotovina i ostali - operacija Oluja presudio da je tu riječ o međunarodnom sukobu odnosno o agresiji srbocrnogorske države zvane SRJ na Republiku Hrvatsku.