– Ako se otkrije da sam na bilo koji način prekršio hrvatske zakone, spreman sam stati pred streljački vod, a ne samo izići pred sud – ustvrdio je Vinko Žuljević Klica, sada već pomalo davne 1997. u intervju koji je tada dao novinarki Nacionala Jasni Babić.
Na Kupresu bez noge
U to vrijeme, Klica je slovio kao jedan od najmoćnijih ljudi u Mostaru, bio je bivši perspektivni boksač i časnik HVO-a, ratni heroj, vojni invalid koji je ostao bez noge te vlasnik zaštitarske tvrtke "Ad matricem". A tada se vjerojatno i prvi put našao u ozbiljnim problemima sa zakonom jer mu je ime završilo na policijskoj tjeralici MUP-a. Razlog tome bila je nikad dokazana sumnja da je Klica, kao zapovjednik dobrovoljačke postrojbe Garavi, odgovoran za ratne zločine počinjene nad muslimanima tijekom rata u BiH. On je te priče demantirao, a sumnje u njegovu umiješanost u ratne zločine svele su se na povremene medijske špekulacije, jer optužnica protiv njega nikada nije podignuta.
Svoj je ratni put Klica, rođen u Bugojnu, počeo u Hrvatskoj kao dragovoljac, a zatim se pridružio Četvrtoj gardijskog brigadi. U rat je otišao napustivši studij biologije na Sveučilištu u Sarajevu, gdje mu je profesorica bila haaška osuđenica, nekadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić. Na BiH ratišta otišao je 1992., tamo je uskoro osnovao postrojbu Garavi, a tijekom 1993. ta se postrojba priključila Kažnjeničkoj bojni Mladena Naletilića Tute, još jednog haaškog osuđenika. Klica je teško ranjen 1994. na Kupresu kada je ostao bez noge. Tada je i umirovljen te je osnovao zaštitarsku tvrtku koju je vodio do 1998., nakon čega s obitelji dolazi u Hrvatsku.
U žiži medijskih interesa ponovno se našao tijekom krvavih obračuna koji su se koncem 90-ih odigravali po zagrebačkim ulicama. Žuljević je bio blizak prijatelj Vjeke Sliška, čovjeka kojem su mediji tepali da je "kralj poker-automata" te koji je barem u medijima – jer mu to godinama ni policija ni sudstvo nisu uspjeli dokazati – slovio kao vođa jednog od zagrebačkih kriminalnih klanova. Sliško je nakon nekoliko neuspjelih atentata ubijen u ožujku 2001., a Klica se pojavio kao svjedok na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji, skupini za koju je tužiteljstvo vjerovalo da stoji iza pokušaja Sliškove likvidacije.
Iznuda nad ugostiteljem
Na klupi za svjedoke Klica je uglavnom iskazivao o tome što je sa Sliškom razgovarao, a u jeku tog suđenja i sam Klica našao se pred pozornošću medija i to nakon što je 30. travnja 2002. u zagrebačkom kafiću NBA ubio Veselina Marinova.
– Nisam nikog želio ubiti. Samo sam branio svoj život – bile su prve riječi koje je Klica izgovorio nakon što je iz kafića NBA s pištoljem u rukama otišao u obližnju policijsku postaju gdje se predao.
I Marinov je poput Klice bio svjedok na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji, bio je svojedobno Tutin tjelohranitelj, a u Hrvatskoj je slovio kao suradnik niza tajnih službi. Da je Marinov surađivao s hrvatskim tajnim službama, na suđenju Klici potvrdio je i Josip Perković, nekada čelni čovjek što jugoslavenskih, što hrvatskih tajnih službi, kojem se sada u Njemačkoj sudi zbog ubojstva Stjepana Đurekovića. Perković je tada posvjedočio da je Marinov za hrvatske tajne službe prikupljao podatke o organiziranom kriminalu i krijumčarenju oružja, a u činjenici da je Marinov u tim informacijama označio Klicu kao jednog od ljudi koji bi mogli biti povezani s ilegalnim poslovima, tužiteljstvo je našlo motiv Marinova ubojstva. Iako je tužiteljstvo teretilo Klicu za ubojstvo iz bezobzirne osvete, on je pravomoćno oslobođen optužbi za to ubojstvo.
Klica je nakon te policijsko-sudske epizode nestao iz medija, koji su se za njega ponovno zainteresirali u ožujku 2009. kada je vozeći oca u bolnicu u Sesvetskoj Sopnici podletio pod vlak. Njegov je otac od zadobivenih ozljeda preminuo, a Klica je kazneno prijavljen zbog nesreće sa smrtnom posljedicom.
Policija se za Klicu ponovno zainteresirala i u ljeto 2013. kada je priveden zbog sumnje da je druge poticao na iznudu nad N. B. Klica je tada u policiji bio zadržan 24 sata, no pušten je nakon što je N. B., kazao da s njim poslovno surađuje, odnosno da su razgovarali oko poslova u ugostiteljstvu. Koliko je poznato ni ta kaznena prijava nije završila optužnicom, pa ispada da se Klica dobro uklopio u obrazac žestokih dečki sa zagrebačkog asfalta – dok su ga mediji titulirali različitim epitetima i povezivali s ilegalnim poslovima, policija i sudstvo ništa od toga godinama mu nisu mogli dokazati.
>>Klica je otvorio vrata od auta i pokušao pobjeći, jedan od napadača ga zgrabio za jaknu
>>Klicu dočekali na motorima, izvukli iz auta i izrešetali!
Redovni student...napustio fax sa 32 g...