Filipinac Pacquiao (170 cm, 36) u karijeri ima 64 profi borbe, uz 57 pobjeda i pet poraza te dva remija. Jedini je boksač koji je osvajao naslov u čak osam različitih težinskih skupina. Manny je već godinama član filipinskog parlamenta, a osim politike bavio se i s pjevanjem i glumom te košarkom. U Košarkaškom klubu Kia Sorento je trener, a za njega je odigrao čak i neke minute. Bogobojazan je i svaki dan započinje čitanjem Biblije.
Amerikanac Mayweather (173, 38 godina) za sobom ima 47 profesionalnih borbi i isto toliko pobjeda te mu nedostaju još samo dvije pobjede da izjednači rekord Rockyja Marciana (49-0). Sa 105 milijuna USD lani je bio najbolje plaćeni sportaš svijeta, a nesumnjivo je da će to biti i 2015. Naslov prvaka osvajao je u pet težinskih skupina, a poznat je po razmetanju vlastitim bogatstvom.
Takozvani boksački meč stoljeća između Amerikanca Floyda Mayweathera i Filipinca Mannyja Pacquiaoa ujedno je fenomen sporta modernog doba. Zapravo, prikaz je to kakva se čudesna zarada može postići zahvaljujući prodornoj medijsko-marketinškoj kampanji.
S obzirom na to da najsuzdržanije prognoze kažu da će obojica boraca podijeliti 300 milijuna dolara, postavlja se pitanje kako je moguće postići takvo zanimanje javnosti koje omogućuje tako enormnu zaradu borcima, a samim time i televizijskim kućama, promotorima, MGM hotelu i drugim sudionicima priče. Kako je moguće da svima njima profit raste kao da je riječ o nekoj videoigrici u kojoj se netko igra boksačkog menadžera?
Tysonove mečeve su pratili i svi oni koji nisu imali veze sa sportom
Samo zahvaljujući sponzorskim logotipima na gaćicama, a njih će biti šest, Pacquiao će zaraditi dodatnih 2,25 milijuna USD, a zajednička zarada cijele priredbe od sponzora trebala bi biti 12 milijuna dolara.
Najveći izvor zarade bit će "pay-per-view", prijenos na kabelskim televizijama po sistemu "plati pa gledaj". Očekuje se da će prijenos platiti tri milijuna američkih domova i da će se na tome zaraditi oko 270 milijuna dolara. Optimističniji prognozeri čak vjeruju da bi prijenos moglo otkupiti i do četiri milijuna Amerikanaca, što bi ukupni prihod moglo podići i do 360 milijuna dolara. Oko 60 posto od toga podijelit će borci, 30-ak posto kabelske televizije i satelitski operatori, a 7,5 posto dvije televizijske kompanije koje rade prijenos (HBO/Showtime).
Od ulaznica za MGM Garden Arenu zaradit će se 72 milijuna USD, a od prodaja televizijskih prava najmanje 35 milijuna USD. Još jedan izvor zarade, a on je specifičan za SAD, jest televizijski prijenos u takozvanom zatvorenom krugu, odnosno u barovima, konferencijskim i kinodvoranama, a to je dodatnih 13 milijuna. Ne zaboravimo ni prodaju suvenira, a ona će donijeti minimalno milijun USD.
Razgovarali smo o tome s jedinim hrvatskim trenerom koji je surađivao s Donom Kingom (Leonard Pijetraj), s bivšim hrvatskim boksačem koji piše knjigu o marketingu u sportu (Damir Škaro), ali i s brokerom na Wall Streetu (Vedran Nazor) i zaposlenikom MGM hotela (Marko Kustura) u kojem će se spektakl održati te sagledali priču s više strana.
A upravo Marko Kustura, čovjek koji će tijekom te megaborbe biti u dvorani, ali kao supervizor službe održavanja hotela MGM, iznio nam je poprilično fascinantne podatke vezane uz svjetsku prijestolnicu kocke i sam događaj.
– Za ovu priliku Las Vegas računa na zaradu od oko 400 milijuna USD. U gradu se očekuje dolazak 300.000 ljudi i sve hotelske sobe su rasprodane, i to po nekoliko puta višim cijenama od redovne.
Od svih lasvegaških hotela najviše će, dakako, zaraditi upravo MGM čija će arena (MGM Garden) biti poprište ovog povijesnog okršaja.
– Za prijašnje velike mečeve koji su se održavali u našem hotelu, MGM je davao besplatne ulaznice svojim stalnim klijentima koji imaju kredit u kasinu. Za ovaj meč potrebno je imati "credit line" u jednom od MGM kasina od 250.000 USD, a mjesta u prvim redovima do ringa mogu kupiti samo oni koji imaju kredit od 10 milijuna USD i više. U prodaji će se naći ukupno 16.700 ulaznica, a u četvrtak je pušteno u prodaju prvih 500 koje su se rasprodale za manje od dvije minute po cijeni od 1500 do 7500 USD. Oko 30.000 onih koji ne dođu do ulaznica za gledanje uživo moći će meč gledati u posebnim banket dvoranama u svakom od MGM-ovih kasina, a to podrazumijeva i hotele koji su u vlasništvu MGM-a kao što su Bellagio, Mandalay Bay, New York, Luxor, Excalibur, Mirage, Monte Carlo... i ta će ulaznica stajati 150 USD.
Ovaj put će se plaćati čak i nazočnost službenom vaganju.
– Dosad je to bilo besplatno, no ovaj put, onaj tko želi gledati vaganje i sučeljavanje oči u oči, takozvani stare down, morat će platiti 30 dolara za dobrotvorne svrhe, a priliku za takvo što dobit će 10.000 ljudi. Prvi put je i istaknuta ovako visoka cijena za “pay per view” gledanje prijenosa, a ona je 90 USD – ističe Kustura.
Kao što je to nekad bilo s Caesars Palaceom, tako je MGM hotel sada borilačka meka. I za boksačke i za UFC okršaje u slobodnoj borbi.
– Naša korporacija ima 61.000 zaposlenika, a sam hotel MGM 12.000 zaposlenika. Naš hotel ima 5300 soba i najveći je u cijelom Las Vegasu – rekao je Kustura koji nam je za meč kazao da su Amerikanci velemajstori da i “od puno manje muhe naprave medvjeda”.
A kako im to uspijeva pitali smo Vedrana Nazora, jednog od direktora u Brill Securities, brokerskoj kući na Wall Streetu.
– Najvažniji je razlog tako velikim zaradama oko ovog meča taj što je cijena “pay-per-view” prijenosa 90 dolara, a dosad nijedan nije bio skuplji od 60 dolara. Upravo je Mayweather prvi podigao cijenu iznad 50 dolara. On je strašan biznismen. Odugovlačio je s ovom borbom sve dok nije dobio cijenu koju je htio. Osim toga, u priču su se uključile dvije promotorske kuće i dvije moćne televizije i to je pomalo nevjerojatan spoj okolnosti.
Svi svjetski mediji o ovoj borbi pišu kao o meču stoljeća i on to u marketinškom smislu zacijelo i jest, no u pravom sportskom smislu sigurno nije, bez obzira na to što je riječ o dva najpopularnija boksača današnjice. Jer, tri meča Alija i Fraziera 70-ih godina prošlog stoljeća sigurno su bili veći, posebno onaj u Manilli 1975. Zar to nije i Alijev okršaj s Foremanom u Kinshasi, godinu prije? Uostalom, veći su bili i predratni okršaji Joea Louisa i Maxa Schmelinga, kao i neki dvoboji 80-ih godina prošlog stoljeća u trokutu Ray Sugar Leonard, Marvin Hagler i Tommy Hearns. Nakon izlaska iz zatvora, i Mike Tyson je bio sudionik nekoliko mečeva stoljeća, ponajprije protiv Evandera Holyfielda i Lennoxa Lewisa.
Sve su to bili vjerojatno veći mečevi od okršaja Mayweather – Pacquiao, no tadašnji promotori i menadžeri nisu imali takve marketinške alate kakve imaju Mayweather Promotion, odnosno Pacquiaova promotorska kuća Top Rank (Bob Arum).
– Floydov i Mannyjev meč među boksačkom publikom izaziva golemo zanimanje i za nas koji pratimo boks to je enormno velika stvar, no Tysonove mečeve s velikim su zanimanjem pratile i domaćice i svi oni koji nisu imali veze sa sportom. Tysonovi mečevi su bili poput Super Bowla, oni su okupljali cijele obitelji – kazuje Nazor.
Po kriteriju ljudskosti, simpatije su na Mannyjevoj strani
Kako je moguće zavrtjeti takav novac, pitali smo i negdašnjeg olimpijca Damira Škaru, jedinog hrvatskog boksača s doktoratom.
– Sve je to moguće zbog prirode i povijesti boksačkog sporta jer prve kladionice nastale su početkom 20. stoljeća upravo na šakačkim mečevima. Osim toga, Amerika je majka marketinga, a Amerikanci kao pokretačka svjetska sila izabrali su boks kao sport u kojem će okretati veliki novac. Temelj marketinga još uvijek je televizija, a u boksu ima puno pauza između rundi, a samim time i najviše minuta za reklame. Osim toga, boks je po njihovim marketinškim istraživanjima najatraktivniji sport s kojim se identificiraju muškarci.
Tvrdi Škaro da Amerikanci uvijek isprofiliraju bar jednog velikog šampiona, kao što je to u ovom slučaju Mayweather.
– To vam je hollywoodski marketing, koji stvara ikone poput Madonne. Uostalom, to je i jedini sport čiji su tematski igrani filmovi osvojili osam Oscara, a i ne zaboravite da su u nizu zemalja upravo boksači proglašeni za sportaše stoljeća kao što su Teofilo Stevenson na Kubi, Max Schmeling u Njemačkoj, Laszlo Pap u Mađarskoj, Nino Benvenuti u Italiji, Mate Parlov u Hrvatskoj...
Na koncu smo se obratili i Leonardu Pijetraju, treneru najboljih hrvatskih boksača (Hrgović, Sep), da nam ponešto kaže i o samim akterima borbe koja je etiketirana mečom stoljeća. On se, dakako, nije bavio Mayweatherom ergelom automobila vrijednom 15 milijuna USD, privatnim zrakoplovom ili kolekcijom satova vrijednom 6 milijuna USD.
– Floyd Mayweather i Manny Pacquiao razlikuju se dosta, i borilački i ljudski. Filipinac je agresivac, napadač, a Amerikanac defenzivac koji boksa koliko mu treba pa se može dogoditi i da meč bude puno lošiji od očekivanja. Po kriteriju ljudskosti, simpatije su na Mannyjevoj strani zato što s tolikom slavom ima dozu skromnosti, velikodušnosti i darežljivosti. S druge strane Floyd se svojim bogatstvom razmeće i to nitko ne voli, bez obzira na to što je sve to pošteno zaradio. Za razliku od Mannyja koji je kao dijete i mladić bio vrlo siromašan, Floyd siromašan nikad nije bio.
On je rođen u Las Vegasu, a tamo sirotinje baš i nema. I ta njihova ljudska različitost je privlačna i marketinški iskoristiva jer mnogi žele vidjeti Floydov poraz.
On jest veliki šampion, no ljudska strana mu je malo zakazala.
Dakle, bit će to borba suprotnosti, a kada je tako, onda dođe i do velikog navijačkog razvrstavanja.
– Poslije takvih mečeva bude i tučnjava jer ljudi ulažu novac pa ga izgube, a u sve to uključi se i alkohol – ističe Marko Kustura, pred kojim je briga o dosad najvećem meču održanom u hotelu u kojem radi već 14 godina.
>> Mayweather i Pacquiao u prvom sučeljavanju meča stoljeća!
