Mirko Filipović gostovao je u poznatoj emisiji MMA Hour Ariela Helwanija. U razgovoru duljem od pola sata Cro Cop se ponajviše osvrnuo na suspenziju i ozljede koje su dovele do korištenja hormonom rasta, ali je progovorio i o svojim planovima za budućnost i nekim drugim temama.
– Neke ljude u početku karijere motivira i novac i karijera, i to je dobar motiv, ali nekada ste gladni jer ne želite izgubiti ponos i to je jača motivacija – započeo je Mirko razgovor s Helwanijem, a prenosi Fightsite.
– Imao sam ozbiljnu ozljedu ramena, ali to nije jedina stvar, riskirao sam i puknuće tetive, jednostavno nisam mogao toliko riskirati i bilo je bolno. Nakon borbe s Gonzagom opet sam ozlijedio koljeno, ali nisam govorio o tome. Već sam imao četiri operacije na desnoj nozi, što mi stvara probleme, osobito na treningu. Ja u borbi uglavnom udaram lijevom nogom, što zahtijeva rotaciju desnom. Bilo bi lakše da sam ozlijedio lijevo koljeno, jer onda ne bih osjećao pritisak na njoj. Stalno sam stavljao led na koljeno i imao sam osjećaj da mi je stalno natečeno. Ozlijedio sam i tetivu na desnoj nozi zbog čega nisam mogao prihvatiti borbu tijekom ljeta koju mi je UFC ponudio. Rekao sam im da se mogu boriti tek početkom listopada.
Velike su to stanke između mečeva za borca u mojim godinama. Ja sam nastavljao s treninzima, ali nije bilo hrvanja. Tetiva je bila blizu pucanja nakon dva tjedna. Nisam imao dovoljno vremena obavijestiti ih. Da sam najavio uzimanje hormona rasta, sve bi bilo dobro. U mojim godinama nemam vremena čekati po pola godine između borbi. Doživio bih nove ozljede i ne mogu to više. Odradio sam 79 borbi, napunio sam 41. godinu i pun sam ozljeda. Trening me više ne veseli. Imao sam dugačku i uspješnu karijeru, ali sve mora jednom prestati i mislim da je ovo bila pametna i najbolja odluka za mene.
Imao sam ozbiljnu ozljedu i u borbi protiv Roya Nelsona. Slomio sam biceps i tetivu na zadnjem sparingu, ali sam odlučio odraditi borbu iako je ozljeda bila ozbiljna i doktor je rekao da neću imati dobru kontrolu nad rukom. To je bila pogreška i rekao sam si da se više nikada neću boriti ako ne budem spreman – rekao je Filipović.
Ipak, Cro Cop je sretan što je imao sreće i za razliku od mnogih boraca završio je karijeru u dobrim uvjetima.
– Ovo je nasilan sport i kraj je u većini slučajeva nasilan. Ili odeš u mirovinu zbog ozljeda ili dobiješ otkaz nakon nekoliko poraza i to je istina ovog sporta, to je zakon. Ja sam sretan što sam otišao nakon velike pobjede. Osvojio sam K1, vratio sam se u UFC i odradio revanš s Gonzagom, što mi je bilo jako važno. Borio sam se u Japanu, što više od toga mogu poželjeti – rekao je Mirko.
Helwani je upitao Filipovića žali li za ičim.
– Nema smisla žaliti za nečim, ja nisam takva osoba. Naravno, volio bih promijeniti svaki poraz u pobjedu, ali to je život. Dolaze mladi talenti i nemoguće je ostati netaknut u ovome sportu. Ponosan sam na sebe i svoju karijeru. Ja sam na neki način sam sebe stvorio i nisam imao velike trenere. Bilo mi je teško naučiti grappling i borbu u parteru jer sam bio kickboksač. Pronašao sam energiju i snagu, bio sam strpljiv, učio sam od najboljih, trenirao sam s Werdumom, bilo je zabavno i ne žalim ni za čime.
Mirko je cijeli život proveo kao borac i nije siguran kako provesti slobodno vrijeme kojeg sada ima i više nego dovoljno.
– Još uvijek sam u šoku i ne idem spavati prije tri ujutro. Nije stvar u novcu. To je sve što poznajem, treninzi, putovanja, to je moj život zadnjih 20 godina. No, sve jednom dođe do kraja, ja sam čovjek, a ne robot. Još sam u šoku. Ne želim trenirati i boriti se u bolovima, tako da je ovo najbolja odluka. Kažu ''nikad ne reci nikad'', ali u ovim godinama sumnjam da ću se vratiti. Zaista ne znam čime ću se sada baviti. Održat ću neke seminare u Hrvatskoj besplatno, ali osim jutarnjih treninga ne znam kako ću ubiti vrijeme. Smislit ću nešto – rekao je Cro Cop.
Ipak, poslije je u razgovoru napomenuo da će se posvetiti treninzima sa svojim sinom.
– Trenirat ću sina, 13 mu je godina. Jako je talentiran i uložit ću vrijeme u njega. Naučit ću ga boriti se. Već trenira hrvanje i BJJ. Lijevak je i baca lude high-kickove, baš kao ja. Velik je i jak za svoje godine. Iako ne bih volio da se bavi ovim sportom. Ali ako se odluči boriti, podržat ću ga, no nadam se da neće postati profesionalni borac.
Osvrnuo se i na činjenicu da je u Seulu trebao prvi put nastupiti bez svojih prepoznatljivih hlačica sa šahovnicom.
– Pričao sam s UFC-om i bili su korektni, ali nisu mi mogli dopustiti da se borim u svojim ''kockastim'' gaćicama. Možda neka viša sila nije htjela da se borim bez njih. No, bili su korektni i poštujem njihovu odluku.
mirko žali bože tvojih godina slao bi svoje dijete da ga drugi mlate , pa jesi li svjestan uopće koja bi on meta bio u ringu pojedincima a sve zbog tebe ? ajd malo razmisli ako mu želiš dobro