Nadan Vidošević ovih se dana vratio iz Kabula, gdje je otvorio predstavništvo Hrvatske gospodarske komore, a u središtu pozornosti bio je kad je prozvan još jednom zbog svog imanja.  

Vodi li se Vaše imanje u Gorskom kotaru zaista kao planinarski dom?  

- Vodi se, ali tako je po propisima. Tražio sam ambijentalni prostor, agent za nekretnine ponudio mi je različite lokacije i obratio sam se urbanistima da vidim što mogu. Odabrao sam sadašnju lokaciju i po pozitivnim propisima napravio sve ono što je tamo dopušteno. Plaćao sam i plaćam sve obveze u ovoj zemlji, sva moja imovina je u Hrvatskoj, osim jednog zemljišta na Kupresu u BiH. Sada kada je kriza maše se mojom imovinom kao da sam ja taj koji izbjegava plaćanje obveza. 

Hrvatski interesi u Kini

Je li predstavništvo HGK u Moskvi na 700 četvornih metara potrebno?

- Uvjeren sam da će biti, iako ne preko noći. Ako Hrvatska nastavi ekonomsku politiku kakva je bila dosad, predstavništvo nam nije potrebno. Ali, ako hoćemo živjeti od svog rada, a ne na tuđem novcu, onda je nužno predstavništvo u Moskvi i u Kabulu te u perspektivi na tržištima Kine, Indije, Brazila, zemalja BRIC-a, ali i Japana, arapskog svijeta, SAD-a, Kanade. Sve su to prostori na kojima Hrvatska ima interesa. Predstavništva pružaju pomoć u svemu, od banalnih stvari poput rezervacija hotela, prijevoda, viza do bitnih kontakata, povezivanje s poslovnim partnerima, osiguravanja suradnje s komorama, upoznavanja s natječajima za nabave...

Imate li premijerkinu potporu u prodoru u zemlje koje spominjete?

- Kad je posrijedi osvajanje novih tržišta, prvi put moram pohvaliti jednog premijera. Premijerka Kosor prva je koja je osjetila potrebu komunicirati i s ostalim dijelovima svijeta, a ne samo s onima u kojima dobivamo zadatke, navodno u našem interesu. Hrvatska svoj geoekonomski položaj, koji je naša strateška prednost i jedan od najboljih u svijetu, treba iskoristiti. Hrvatska ima dobro razvijen dio infrastrukture, ali ona se mora dalje unapređivati.

Kako to postići?

- Ako bi Hrvatska uz pomoć međunarodnoga kapitala, ne kredita, sagradila veliki cargo aerodrom na području između Bosiljeva i Zagreba, ako bi modernizirala željeznicu do tog aerodroma, napravila željeznički most do Krka, modernu mrežu od Ploča, Splita, Šibenika, Zadra, Zagreba, uz početak povezivanja tih luka međusobnom željeznicom, tzv. jadranskom željeznicom, koja bi se tunelom kroz Učku povezala na Pulu i dalje s Koprom i Trstom i sve se povezalo u jedinstven blok jadranskih luka, bili bismo sposobni konkurirati Rotterdamu i sjevernoatlantskim lukama. Ako bi se k tome riješio riječni put između Rajne, Dunava i Save, što nije neizvedivo, tako da Zagreb postaje ozbiljna luka, postali bismo pleksus Europe u kojem bi velike svjetske sile prepoznale Hrvatsku kao prostor globalne komunikacije.

To zvuči zanimljivo, je li to vaša ideja?

- Pa kažem vam. To je nešto za što nam ne treba novac, nego samo čvrsta odluka i politička volja da se provede. To bi značilo barem ovo stoljeće prosperiteta Hrvatske, ali i njezina okruženja.

Izgubljena šansa

Dugo zagovarate pad kune. Jeste li i sada, kad se takvo što već najavljuje usred krize, za to?

- Nikad nisam bio pristalica jednokratnih devalvacija, od prvog dana zagovarao sam formiranje tečaja po paritetu kupovne snage. To se nikad nije događalo. U međuvremenu, zbog neodgovorne fiskalne politike, i tome neprilagođene politike novca, kredita, kamata, Hrvatska je izgubila šansu za iskorak.

Što bi sada trebalo učiniti?

- Potrebno je pokazati znanje, prije svega u koordiniranu djelovanju fiskalne i monetarne politike.

To znači da Šuker i Rohatinski moraju više surađivati?

- Apsolutno. Tečaj je neodrživ, uz najave povećanja cijena, želimo li iole sačuvati konkurentnost gospodarstva.  Nužna je stroga kontrola rashoda svih proračuna, od općinskih do državnog. Tada se može otvoriti prostor za određeno klizanje tečaja.

Sve vrvi katastrofičnim procjenama, jeste li i vi tako pesimistični?

- Njemačka nije bila jaka zbog njemačke marke nego obrnuto. I nijedna zemlja koja želi sebi dobro ne može stabilnost pretpostaviti ekonomskom rastu. To sam rekao kao ministar gospodarstva prije 16 godina i to vrijedi i danas. Na žalost, 16 godina vođena je ekonomska politika koja radi protiv vitalnih interesa hrvatskog čovjeka. Umrtvila ga je, oduzela mu volju za radom, za stvaranjem nove vrijednosti. Kriza može biti prilika. Temeljno je za uspjeh izučavati tuđa iskustva, ali naći svoj originalan put, što znači prihvatiti to da je Hrvata malo, da smo staro i neobrazovano stanovništvo.