Je li srbijanski potez model i za Hrvatsku kad se povisi PDV
Uz ograničenje marži na deset posto, hrana u Srbiji pojeftinila
Ograničenjem marži u Europskoj uniji kontroliraju se inflacija i ekstraprofiti dobavljača
Otkako je u strahu od novih poremećaja na tržištu i najavljenih poskupljenja, srpska vlada na prijedlog tamošnjeg Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede potkraj lanjske godine prihvatila je Uredbu o posebnim uvjetima prometa robe kojom se trgovačke marže na osnovne živežne namirnice u idućih šest mjeseci ograničavaju na 10%, a rokovi plaćanja na 60 dana. U Srbiji su, prema tvrdnjama resornog ministra Dušana Petrovića, uslijedila pojeftinjenja.
Manevar trgovaca
Petrović tvrdi da država nije mogla dopustiti da marže na osnovne živežne namirnice budu veće u Srbiji nego u drugim zemljama. Neki analitičari u Hrvatskoj smatraju da bi i hrvatska Vlada slično mogla reagirati nakon uvođenja više stope PDV-a, to više što, prema tvrdnjama ministra financija Slavka Linića, ne očekuju poskupljenja. Stoga su čak i neke korekcije cijena od prosinca 2011., poput mliječnih proizvoda, slatkiša, deterdženata, kozmetike... išle u tom smjeru ne bi li si trgovci stvorili manevarski prostor za korekciju marži kad zbog dizanja stope PDV-a na njih krenu pritisci Vlade i javnosti. Drago Munjiza, direktor konzultantske kuće Jako Viktor, kaže da je ograničenje trgovačkih marži "vruće" pitanje u svim zemljama EU.
Dvosjekli mač
– Cilj koji se želi postići transparentnost je te standardizacija trgovačkih marži zbog kontrole inflacije i ekstraprofita u dobavnome lancu – tvrdi Munjiza. Tako je u Sloveniji usvojen kodeks koji bi trebali poštovati svi proizvođači, trgovci i distributeri, a koji podrazumijeva da se sve cijene fakturiraju u neto iznosu, bez dodatnih rabata, posebice količinskih godišnjih, čemu je na tragu i srbijanski potez. Učinak je dvojak – upozorava Munjiza. Regulacija marži s jedne strane znači umanjenje poduzetničke klime i udar je na veće sisteme, posebice u stranome vlasništvu koji "prelijevaju" profite iz jedne zemlje u drugu, a s druge – štiti se slabije platežno stanovništvo i kontrolira inflacija.
– Postoji i rizik smanjenog interesa za investiranjem i trgovinom te je jako bitno naći dobar balans između slobodnog tržišta i reguliranja trgovačkih i gospodarskih procesa, što je momentalno krucijalno pitanje za sva svjetska tržišta i makroekonomije. No, vjerujem da će i Hrvatska pratiti svjetski trend sve veće transparentnosti u dobavnome lancu i državne kontrole nivoa cijena ključnih robnih grupa, kako što se to već čini s cijenom goriva – završava Munjiza.
Povrat robe ne smije biti veći od 2% vrijednosti isporučene
Srbija je maržu ograničila u prometu pšeničnog brašna (tip 400 i 500), jestivog biljnog ulja, termički obrađenog kravljeg mlijeka i jogurta, bijelog šećera, svježeg mesa (svinjskog, goveđeg i pilećeg) te za slatkovodne ribe. Faktura plaćanja mora sadržavati posebno iskazanu stopu pojedinačne marže, dok povrat robe ne smije biti veći od dva posto vrijednosti isporučene robe na mjesečnom nivou.
15 posto prosječna je trgovačka marža u Hrvatskoj na hranu, što znači da mjesta za smanjenje ima, no to je realnije u sektoru namještaja gdje su marže i 50 posto
0,05 posto u nas je marža, primjerice jedne od mljekara, na mlijeko 2,8% mliječne masti, dok trgovci na to isto mlijeko "beru" maržu od 16,6 posto
10 posto ograničene su marže u Srbiji na osnovne živežne namirnice, brašno, ulje, svinjetinu, junetinu, piletinu, slatkovodnu ribu, mlijeko i mliječne proizvode...















