U Slavonskom Brodu uskoro bi se trebao graditi kapitalni energetski objekt. Problem je samo što se ne zna tko će ga graditi niti kakav će on biti. Nakon najave slovenske tvrtke Sortitus, inače u suvlasništvu bivšeg skijaša Bojana Križaja, kako u tom slavonskom gradu namjerava graditi bioelektranu na šumsku biomasu, na pomolu je veliki okršaj energetskih investitora.
Već unajmio zemljište
Naime, još u ožujku umirovljeni general Ivan Čermak najavio je kako na području slavonskobrodske luke planira sagraditi golemu plinsku elektranu te tvornicu za proizvodnju etanola.
Radi se o ogromnom projektu vrijednom više od 500 milijuna eura za koji je Čermak već sklopio ugovor za najam zemljišta te pokrenuo proces izrade studije utjecaja na okoliš. No sada se u cijeloj priči pojavio Križaj.
Ipak, iz tehnoloških i financijskih razloga teško je vjerovati da će zaživjeti oba projekta, pa nije teško pretpostaviti kako će se tijekom narednih mjeseci voditi lobistički rat investitora oko toga tko će osigurati podršku lokalnih vlasti.
Čermak je sigurno u prednosti, no i Križajev projekt ima svojih aduta – manji je, ali zato i tehnički jednostavniji, temelji se na konvencionalnoj tehnologiji, te ga je moguće realizirati brže. Naime, i elektrane na biomasu i plinske elektrane su kogeneracijska postrojenja, što znači da osim električne energije proizvode i toplinu. Zbrinjavanje te topline nužan je preduvjet ekonomske isplativosti tih postrojenja, dok je kod bioelektrana to i regulatorni zahtjev.
Prema važećem hrvatskom tarifnom sustavu, ako takvo postrojenje ne postigne iskoristivost proizvedene topline od 50 posto, nema pravo na povlaštenu otkupnu cijenu električne energije, čime postaje potpuno neisplativo. Upravo zato Slavonski Brod se već dugo u stručnim krugovima ističe kao izvrsna lokacija za gradnju takvih objekata. Naime, osim što u okolici ima nekoliko velikih industrijskih poduzeća koji mogu biti veliki potrošači topline, taj grad ima i vrlo raširenu toplovodnu mrežu za grijanje kućanstava, pa se prema nekim procjenama godišnje tamo troši oko 100 megavata toplinske energije. Ta činjenica vjerojatno je privukla i Čermaka i Križaja, no pristupi im se razlikuju. Naime, Slovenci planiraju postrojenje instalirane snage od 10-ak megavata, te proizvedenu toplinu planiraju prodavati isključivo u komunalnoj mreži, u suradnji s gradskim komunalnim poduzećem.
Dovoljno i za Đ. Đaković
Čermakova plinska elektrana, pak, bila bi 50-ak puta jača, a topline bi bilo dovoljno da se osim grijanja, zadovolje i potrebe Đure Đakovića, nove tvornice etanola koja bi se gradila, pa čak i rafinerije u susjednom Bosanskom Brodu.
Uz tako velike industrijske potrošače, za pretpostaviti je da bi Čermak građanima mogao ponuditi vrlo nisku cijenu topline, kojoj Križaj ne bi mogao konkurirati, pa bi gradnja te elektrane faktički značila i krah slovenskog projekta.Ipak, kako će oba investitora svoju konačnu odluku o ulaganju vjerojatno uvjetovati sklapanjem dugogodišnjeg ugovora o otkupu toplinske energije za komunalnu ogrjevnu mrežu, slavonskobrodski gradski čelnici uskoro bi mogli biti suočeni s klasičnom dilemom o vrapcu u ruci ili golubu na grani.
Pereš ih pereš državi pred nosom....