Najveći su problem oporabe tzv. HDPE ambalaže u Hrvatskoj miješani i prljavi materijali koje dobivamo. Cijela je mudrost ovoga posla u sortiranju i kad bi to bilo riješeno, njihova bi oporaba bila moguća praktično u svakoj garaži – kaže Igor Vidov, direktor tvrke Eko Velebit iz Gračaca koja već godinu dana sudjeluje u pilot-projektu prikupljanja plastične ambalaže za koju se u Hrvatskoj ne dobiva povratna naknada od 50 lipa.
U suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji mu je dao 10-godišnju nacionalnu koncesiju i subvencionira ga sa 550 kuna po toni prikupljenog otpada, Eko Velebit, naime, iz nekih županija i gradova već prikuplja ambalažu od polietilena i polipropilena kao što su boce od šampona, ulja, mlijeka, sokova i deterdženata te folije i plastične vrećice. Samo ovoga posljednjega – koje u nekim dijelovima svijeta nazivaju i "bijelim rodama" i zabranjuju ih ili pak poput Irske na njih uvode posebne poreze – Hrvati godišnje potroše oko 15 tisuća tona, a u svijetu se troši i bilijun komada.
U masi od 1,3 milijuna tona komunalnog otpada godišnje, ambalažni otpad, procjenjuje se, u nas čini 100.000 tona, od čega HDPE i slični materijali, koji se u nas dosad nisu organizirano reciklirali, čine 20 posto. U Eko Velebitu, koji je na njihovoj oporabi već zaposlio 30-ak, većinom NKV radnika, kao godišnji su si cilj zacrtali 10 tisuća tona u prvih desetak godina. No, najprije, tvrdi Vidov, u tvrtki valja instalirati novi stroj za oporabu, koji čekaju iz Njemačke, a nakon toga, početkom lipnja, na reciklaži tog otpada moglo bi biti zaposleno još 30-ak radnika. Instalacijom novoga uređaja u sortiranju vrijednog oko 2 milijuna eura oporaba takvih materijala koje dobivamo bit će znatno učinkovitija. Današnjom obradom, s poluautomatskim strojevima koje imamo i koji ne mogu reciklirati višekomponentnu ni prljavu plastiku, naš je rad trenutačno ekonomski neisplativ. Nakon sortiranja, na koje se troši previše vremena, čak 60 do 70 posto prikupljenih materijala sada se ne može reciklirati, dok bismo s novim strojem mogli granulirati gotovo sve, oko 10 tona na dan – kaže Vidov.
Nevjerojatna nepismenost autorice! Ovo je još jedan znak da urednici večernjaka sve rjeđe čitaju članke svojih novinara. Na žalost, ovaj članak ne samo da je nepismen, nego on, kako to obično biva, dovodi u zabludu i pogrešno informira javnost o jednoj djelatnosti, a onda se te pogrešna slika koristi za upuhavanje novih miliona u tzv projekte. Kao prvo, bombastičan naslov \"U gračačkoj tvrtki Eko Velebit recikliraju i plastične vrećice\". Nevjerojatno! Gospodđa Rak Šajn piše o recikliranju plastičnih vrećica kao da je to nešto revolucionarno i kao da već desetljećima u Hrvatskoj tvrtke i obrti ne skupljaju upravo vrećice i folije i recikliraju ih. Štoviše, upravo plastične (LDPE, HDPE i PP) vrećice i jesu najcjenjeniji materijali u ovoj branši i upravo od prikupljanja plastičnih folija i vrećica živi stotine malih obrtnika, fizičkih osoba i malih tvrtki, koje od države, iako je riječ o ambalažnom otpadu, ne dobivaju ni lipe, a kamoli 550,00 kn po toni. Štoviše, iako upravo male tvrtke i obrtnici, najviše selektiraju i sortiraju (a to je cijela mudrost!!!), njima se rad na uštrb velikih koji se potpomažu raznoraznim subvencijama, onemogućava. Veliki doprinos onemogućavanju rada malih tvrtki i obrta daju i nepismeni članci poput ovoga. Naravno, mnogo je još izrečeno neistina, nespretnosti i poluinformacija u ovom članku, ali upozoravam na onaj temeljni. Novinarka u cijelom tekstu koristi naziv HDP ambalaža, a takva ambalaža ne postoji ili barem nije predmet ovog članka. Novinarka se nije čak ni potrudila da sazna da je riječ o polietilenu visoke gustoće HDPE-u (High-density polyethylene), a ne HDP-u. Pamtnome dosta!