kako su se mijenjale cijene, kupovna moć...
U 20 godina od priznanja Hrvatske vanjski dug narastao 20 puta
U godini stjecanja neovisnosti hiperinflacija u Hrvatskoj iznosila je nevjerojatnih 938,2%.
U 20 godina od priznanja Hrvatske vanjski dug je porastao čak 20 puta! I dok je početkom 1992. godine Hrvatska iz SFRJ "iznijela" nešto manje od 3 milijarde dolara duga, on je u međuvremenu porastao na gotovo 60 milijardi dolara, i tako premašio cijeli hrvatski bruto društveni proizvod. Svaki Hrvat tad je bio zadužen 652 dolara, a danas duguje 13.953 $. Zanimljivo je pogledati i ostale ekonomske pokazatelje iz tog razdoblje i usporediti ih s današnjim prilikama u hrvatskom gospodarstvu.
Prvo što bode oči jest podatak da je u godini stjecanja hrvatske neovisnosti vladala galopirajuća hiperinflacija. Upravo su koncem 1991. u optjecaj pušteni hrvatski dinari, a za jednu njemačku marku početkom 1992. dobivalo se 55 CRD-a. Za jednu DEM na kraju te iste godine dobivalo se čak 495 hrvatskih dinara, dakle inflacija je iznosila nevjerojatnih 938,2%.
Nakon toga uslijedile su stabilizacijske mjere premijere Nikice Valentića koji je obuzdao inflaciju i sveo je u normalne okvire.
Prosječan Hrvat je te godine ponosa u prosjeku zarađivao 125 dolara, odnosno gotovo sedam i pol puta manje nego danas (916 $).
Međutim, kupovna moć mu tada nije bila sedam puta manja nego sada, jer su cijene gotovo svih proizvoda bile daleko niže nego danas. Primjerice, za četvorni metar novoga stana u Zagrebu tada je trebalo izdvojiti oko 900 njemačkih maraka, odnosno 450 eura, što je 4 puta manje nego danas, kada je cijena kvadrata novoga stana u hrvatskoj metropoli iznad 1800 eura.
U Zagrebu je Večernjak 15. siječnja 1992. koštao 25 CRD, što bi otprilike danas odgovaralo cijeni od 1,7 kuna. Tada se u glavnome gradu najmlađe svjetske države uvela i naplata parkiranja. U središtu Zagreba sat parkiranja se naplaćivao 30 CRD (2,0 kn), dok je današnja cijena 10 kn.
Unatoč ratu i agresiji, Hrvatsku su i 1992. posjećivali turisti. Te ratne godine Hrvatsku je posjetilo 2,01 milijun turista, pet i pol puta manje nego prošle godine kada je Lijepa naša oborila rekord od neovisnosti sa 11,2 milijuna turističkih posjeta
Usporedna cijena nekih proizvoda u 1992. godini i danas kada se Hrvatska nalazi na vratima EU
Kvadrat novog stana u Zagrebu - 450 eura - 1800 erua
Parkiranje u središtu Zagreba - 2 kune - 10 kuna
Broj kina u Zagrebu i okolici - 24 - 10
Cijena Večernjaka 1,7 kuna - 7 kuna
Što se sve promijenilo?
Broj stanovnika (u milijunima) - 4,6 - 4,3
Prosječna neto plaća (u dolarima) - 125 - 916
Inflacija - 938,2 posto - 3 posto
BDP - -10 posto - +0,7 posto (3. tromjesečje 2011.)
Vanjski dug (u milijardama dolara) - 3 - 60
Broj nezaposlenih - 250.000 - 316.438
Turisti (u milijunima) - dolasci - 2,01- 11,2, noćenja 10,7 - 65
Industrijska proizvodnja (u odnosu na 1990.) - -40 posto - -20 posto
Tečaj - 1 DEM = 55 HRD (1. 1. 1992.) - 1 DEM = 495 HRD (31. 12. 1992.) - 1 EURO = 7,38 KN (1. 1. 2011.) - 1 EURO = 7,54 kn (13. 2. 2012.)
Cijena građevnog materijala - +830,5 posto (u odnosu na 1991.) - -0,1 posto
principi samoopredeljenja naroda široko je kompleksno pitanje. Međunarodno pravo ima o tome svoje mišljenje a istorija najčešće to uređuje tako da onaj ko ima silu uradi šta mui srcu drago pa međunarodno pravo post festum legalizuje faktičko stanje.
Evo ti i sad u vezi Kosmeta. Amerika kaže to vam je činjenica. Rusija kaže da nije činjenica a neće ni biti dok je Abhazija činjenica.
A ovde je pitanje bilo ko je kome nametnuo rat.
ja ću ponoviti - Hrvatska je planirala i izazvala rat namerno, savetovana od svojih stranih mecena, jer je samo kroz rat mogla da etnički očisti Hrvatsku od Srba i bez ikakvog polaganja računa saveznoj vladi u Beogradu proglasi nezavisnost.
Situacija je potpuno drugačija nego kad je propadala AU monarhija i kad je nastala Jugoslavija. Tada je Beč otvoreno vojnom silom napao Srbiju.
U ovom slučaju, propast Jugoslavije bila je izazvana, ne agresijom Jugoslavije na svoju vlastitiu teritoriju, nego hervatskom secesijom i izazivanjem rata.
A smije li se onda, kurcula, od Srbije ocijepiti Preševska dolina (albanska većina), Sandžak (bošnjačka većina), sjever Vojvodine (mađarska većina), Dimitrovgrad (bugarska većina) i Bački Petrovac (slovačka većina)? Kako to da se Rusi nisu tražili odcjepljenje od Ukrajine ili Baltičkih država? Zašto misliš da bi Srbi trebali imati veća prava u Hrvatskoj nego Rusi u Litvi?
__________________
Svako se sme otcepiti ako smeju Srbi iz Krajine.
I ne vidim zašto se bilo ko sme otcepiti ako ne smeju Srbi iz Krajine.
I ne vidim zašto lažno porediš Srbe u Krajini sa Rusima u Litvi kad i jednima i drugima oduzimaš pravo na otepljenje koje priznaješ svima ostalima.
Svi smeju samo Srbi i Rusi ne?
Jel to tvoja filozofija, profesore (čega li si, da mi je znati)?
















