Potpuna primjena nove stope PDV-a uzrokovala bi porast cijena manji od 1,5%. No, u Konzumu već sada imamo najave nekih proizvođača da se cijene ni u slučaju povećanog PDV-a neće mijenjati pa ne očekujemo značajnije promjene u tom pitanju. Razina cijena u Konzumu u 2009. u odnosu na 2008. bila je niža 2,19%, a u 2010. u odnosu na 2009. 2,44 %. Čak je i razina cijena u Konzumu u 2011. još uvijekispod razine cijena iz 2008. – kaže predsjednik uprave Konzuma Darko Knez na upit što će i koliko rasti primjenom više stope PDV-a, koja će se od ožujka sa 23 povećati na 25%.

Mnogi još kalkuliraju

Da će proizvođačke i trgovačke cijene biti usklađene s novim stopama PDV-a, potvrđuju Željko Kerum te iz naše najveće mliječne industrije Dukat. Većina hrvatskih gospodarstvenika, pak, još uvijek čeka detaljniju razradu kako će se tako prikupljenih 2,5 milijarde kuna usmjeriti u gospodarstvo, a ono bi to ministru financija Slavku Liniću, Vladi te potrošačima vratilo "nepodizanjem cijena". Stipan Bilić, direktor Kondina i stručnjak za poljoprivredno-prehrambenu industriju, kaže da je Linić općenito u pravu, ali nepodizanje cijena računovodstveno nije moguće. PDV je, naime, vanjski trošak koji nameće država i koji se ne može nadoknaditi unutarnjim uštedama. Sad je samo pitanje hoće li država tu svoju odluku popratiti i interventnim mjerama privremenog zamrzavanja cijena, osim PDV-a, inače će krenuti inflatorna spirala, tvrdi Bilić.

– Najgori je okidač za cijene kad ih dižete zato što mislite da će ih i svi drugi dići – kaže on. Na cijene bi u nadolazećem razdoblju mogla utjecati i inflatorna očekivanja zbog najavljenog rasta cijena energije pa je potreba da država usmjereno kontrolira cijene to veća. Neki su se, pak, proizvođači i trgovci na viši PDV pripremali od prosinca dižući cijene mliječnih proizvoda, slatkiša, deterdženata... čime je, prema nekim analitičarima, stvoren i manevarski prostor za eventualnu korekciju marži, nakon dizanja PDV-a.

Mudrome dosta

– Po pitanju PDV-a treba promatrati  i ostale parametre koji utječu na gospodarstvo, a to su cijene inputa (sirovina, nafta, režije) i razina ekonomske aktivnosti i potrošnje. Trgovcima je najlakše podići cijene za postotak povećanja PDV-a, budući da je njima to "neutralna" operacija na kojoj ne gube niti zarađuju. No, dođe li zato do pada potrošnje, gube kroz manji promet. Isto tako i proizvođači, koji u poslovnim planovima moraju predvidjeti kakve će imati dodatne troškove zbog viših cijena energije i goriva – kaže Drago Munjiza, direktor konzultantske kuće JakoViktor. Robama koje tradicionalno imaju veće marže (namještaj ili bijela tehnika) neće se dizati cijene jer je maržu od 30, 40 ili 50% lako umanjiti zbog dodatnih 2% PDV-a. Takvim kategorijama je ionako najveća konkurencija istovjetna roba u inozemstvu, tj. razina cijena u susjednim državama, smatra on. Što se, pak, tiče hrane na koju su marže 10 – 15%, velika je mogućnost dizanja cijena.

No, očekivanja su da će trgovci dodatni trošak prvo pokušati prevaliti na proizvođače, distributere te na vlastite djelatnike smanjenjem plaća. Slično se događalo i prije dvije godine kad je PDV povećan na 23%. Tada je došlo do osjetnoga pada potrošnje zbog ekonomske krize i negativne psihologije u potrošnji, pa su i “rezerve” u marži “načete”, upozorava Munjiza.

- U svakom slučaju, one kompanije i kategorije roba, koje mogu zadržati cijene na istome nivou, bit će u prednosti u odnosu na one koje dignu cijene jer je svima u interesu da ne padne potrošnja stanovništva, što je dodatni negativni  psihološki učinak povećanja cijena iz bilo kojega razloga. Stoga vjerujem kako se ministar Linić upravo na to referira, ali i šalje poruku gospodarstvu da je krajnji cilj Vlade maksimalno rasteretiti privredne subjekte od parafiskalnih opterećenja i cijene rada, zadržati potrošnju na sličnoj razini te popuniti proračun "sigurnim" izvorom poput PDV-a. Fini balans između tih dijelom kontradiktornih ciljeva znači i veću efikasnost u provođenju makroekonomske politike – završava Munjiza.