Prema netom objavljenoj studiji UNEP-a, svjetske koncerne nije niti najmanje briga za okoliš, nego im je glavna skrb - vlastita dobit. Šteta koju čine okolišu može se procijeniti na 1,7 bilijuna eura godišnje, piše Deutsche Welle.
Milijuni tona nafte koje istječu iz oštećene naftne platforme kojom je upravljao koncern BP su tek kapljica u moru zagađivanja okoliša i sustavne i beskrupulozne eksploatacije prirodnih dobara koju provode najveći svjetski koncerni. U najnovijoj studiji ureda Ujedinjenih naroda za okoliš UNEP ustanovljeno je da se prirodni kapital još uvijek "uništava u velikom stilu" i kako nema baš nikakve promjene u poslovnoj politici svjetskih koncerna.
Achim Steiner, predsjednik ureda Svjetske organizacije za okoliš, upozorava da tek svaki četvrti od 1100 menadžera koji upravljaju svjetskim koncernima uopće razmišlja o tome kako bi izumiranje neke životinjske vrste ili nestanak neke ekološke cjeline moglo utjecati na poslovanje tvrtke za koju radi. Samo dva od 100 najvećih koncerna u svoj je program uvrstilo i skrb za okoliš i održavanje ekoloških sustava.
- U mnogim koncernima još vrijedi mišljenje da su prirodna bogatstva beskonačna! Pri tome svi mi moramo utvrditi da to nipošto nije točno - upozorava Steiner.
Zagađivanje zemlje, vode i zraka samo je jedan u nizu problema. Već i monokulturne nasade takozvanih "korisnih" biljaka čine nesagledivu štetu za okoliš, a tu još dolaze i grube intervencije u prirodu. Još uvijek se svake godine krče šume koje bi po površini mogle prekriti čitavu Hrvatsku, svugdje nestaju močvare, a rijeke se guraju u betonska korita. U potrazi za blagom pod zemljinom površinom mijenjaju se čitavi krajobrazi i pretvara ih se u beživotnu pustinju. Tek rijetko lokalni zakoni sile koncerne da barem donekle saniraju ono što su uništili jer bi se šteta koju čine mogla procijeniti na bilijun i 700 milijardi eura svake godine - što odgovara otprilike BDP-u jedne Rusije, a u najgorem slučaju za spas okoliša ne plaćaju koncerni, nego porezni platiš, piše DW.
Mnogim životinjskim vrstama više ne pomaže nikakav novac: svakog dana izumire i do 130 biljnih i životinjskih vrsta, što je stotinu puta brže nego što bi se to dogodilo prirodnim putem evolucije. Godine 2002. okupili su se predstavnici 192 države na summitu u Johannesburgu gdje su se dogovorili da će "globalno, regionalno i nacionalno" usporiti proces izumiranja bioloških vrsta. Osam godina kasnije UNEP zaključuje: postalo je samo još gore.
