Poslije naporna posla stižete doma, sjedate za računalo i otvarate – Facebook. Brzo prođete kroz statuse najdražih vam online frendova, a potom sa zadovoljstvom ispunjavate kviz o 10 najboljih filmova ovog ljeta. Niste ni svjesni da vaše odgovore ne vide samo vaši prijatelji, čak ni samo svi oni koji su odgovorili na isti kviz. Ne, vaš odgovor vide i Nike, Adidas, Channel, Toyota, Luis Vuitton, a oni znaju da ako ste pogledati "Seks i grad" možda će vam se baš ova torbica na baneru uz vaš Facebook profil svidjeti ovog ljeta.

Nekoć, ne tako davno, trgovci su tražili kupce po ulici i vukli ih za rukav uvjeravajući ih da je baš njihovo piće eliksir života. Danas za vama lete reklame, a najkreativnije lete na – internetu. No nije cilj banera samo da se pojave, oglašivači sve više streme tome da njihov oglas dođe do najprikladnijega korisnika.

Kako to postižu?

Zahvaljujući specijaliziranim tvrtkama i agencijama, koje su razvile tehnologiju i alate kojima se vrlo precizno bilježi vaše ponašanje na internetu i sažimaju vaši interesi. Na osnovi toga oglašivači nastoje baš vas pogoditi reklamom za proizvod koji će vas najviše zaintrigirati. Ugledni američki list The Wall Street Journal ovih dana otkriva da je najbrže rastući posao na internetu upravo – špijuniranje korisnika na internetu. 
Otkrili su da 50 najposjećenijih web-stranica u Americi u prosjeku sadrže 64 (!) tzv. cookieja i druge alate kojima se prati što klikamo i utipkavamo na webu. S druge strane, vrlo popularna, ali neprofitna Wikipedia, nema ni jedan takav alat. 
Podaci koje prikupe anonimni su, prikupljaju se po nasumce zadanu broju za neko računalo, a ne po imenu vlasnika računala.

Glavni igrači vrlo su poznati – svemoćni Google i Microsoft, Yahoo i Facebook odavna su postali oglašivački divovi. Danas samo imaju još sofisticiranije tehnologije, koje malo toga ostavljaju mašti. Barem kad je posrijedi plasiranje oglasa na razvijenim tržištima. 
A kakva je situacija u Hrvatskoj?

– Redovito imamo upite klijenata da što više postavimo promotivne sadržaje u kontekst relevantan ciljnoj skupini. Uvijek kao najosnovnije preporučujemo Google Adwords pomoću kojih je moguće vezati prikazivanje oglasa uz točno specifične pojmove, tj. ključne riječi u pretragama. I oglašavanje na Facebooku putem Social ads-a omogućuje ciljano prikazivanje oglasa po dobi, spolu – objašnjavaju Domagoj Davidović i Vedran Gulin, iz agencije Proximity, specijalizirane za oglašavanje na internetu.

Upitali smo ih je li moralno davati oglašivačima bihevioralne profile korisnika?

– U jednakoj mjeri u kojoj su moralni CRM programi u kojima na osnovi dosadašnjih kupnji i korištenih usluga korisnik dobije ponudu koja je namijenjena baš njemu, moralno je i bihevioralno oglašavanje – kažu Domagoj Davidović i Vedran Gulin.

Zaključak je oglašivača da se dijelom ulazi u privatnost korisnika, ali da se time korisniku nudi bolji izbor te da jedino utječu na to da se svakome ponudi bolji proizvod.

– Sve ovisi o tome što dobiješ zauzvrat. Ako korisnik dobije neki zanimljiviji oglas, to je plus. Odeš na Amazon, kupiš CD i ponude ti sugestije što bi ti se još moglo svidjeti na osnovi toga što si već izabrao. To mi je korisnije, nego da mi je ponudio nešto što me uopće ne zanima. Relevantnost je dobra – tvrdi Igor Poznić, direktor prodaje i marketinga portala Net.hr, te dodaje važan podatak:

– Bitno je istaknuti da je sadržaj na portalima u Hrvatskoj besplatan. I to treba uzeti u jednadžbu. Trebaš se odreći mikrodijela privatnosti da bi dobio kvalitetan sadržaj. Samo treba imati razuma i mjeru:
98 posto kampanja na Net.hr-u targetirane su. To nam omogućuje tehnologija, ali ne ulazimo u bihevioralne postupke, nego po rubrikama, po dobu dana, po frekvenciji korisnika, tipubrowsera. Imamo jasnu sliku tko posjećuje određeni sadržaj, demografiju, spol, dob, regiju...

Sami sebi problem

To bi prosječnog korisnika interneta moglo i preplašiti? – Ako netko pročita više vijesti određenog sadržaja, znači da ga neke teme više zanimaju, bez zadiranja u privatnost. Ne vidim za sada u Hrvatskoj Big Brother paranoju – zaključuje Poznić.

– Činjenica jest da većina korisnika ne čita uvjete korištenja i za što se sve njihovi podaci mogu koristiti – upozorava Davidović. 
Svakako, sigurnost na internetu ugrožena je od prvih dana neta. Pitanje je kolika je svjesnost korisnika o tome problemu danas. Najveći smo sigurnosni problem zapravo mi sami jer prečesto olako otkrivamo informacije na internetu. Dok ne naučimo tu lekciju, nećemo ni podrobnije provjeravati opcije na našim browserima te zadržati barem malo privatnosti.