Da Vlada nije toliko odugovlačila s ulaskom u Južni tok, Hrvatska je od projekta toga ruskog plinovoda mogla imati mnogo veću korist. Iako će tek do kraja godine biti gotove studije koje će odrediti konačni pravac Južnog toka, vrlo vjerojatno on neće prolaziti hrvatskim teritorijem jer su zemlje iz našeg okruženja preko kojih će on ići prije pristupile tom projektu, što znači da RH neće ni imati zaradu od naplate tranzita plina.

– Kada bi preko Hrvatske u sklopu Južnog toka plin išao još i prema Sloveniji i Italiji, mogli bismo, ovisno o kapacitetima, u godini računati na nekoliko desetaka milijuna dolara zarade – procijenio je energetski stručnjak Davor Štern. Ako Hrvatska najvjerojatnije ne bude u Južnom toku nego na njemu, odnosno ako se samo priključi na taj plinovod, može zaboraviti bilo kakav profit, ali dobit ćemo novi dobavni pravac plina i dodatne količine tog energenta te nećemo ovisiti o rusko-ukrajinskim plinskim sporovima. Štern smatra kako se RH sada mora uključiti i u Nabucco, plinovod EU kojim bi se plin dobavljao iz središnje Azije, a zaobišla bi se Rusija.

– Hrvatska ima energetski koridor u kojem su položeni Janafovi naftovodi, a u njega se mogu postaviti i plinovodne cijevi, što je zanimljivo i za Južni tok i za Nabucco jer ne treba otkupljivati zemljište – objasnio je Štern. Prema njegovu mišljenju, nije samo politika kriva zato što se otezalo s ulaskom u Južni tok nego je tome kumovala i nezainteresiranost biznisa, posebice Ine, koja je nositelj energetskih projekata. Kad se uzme u obzir da su većinski vlasnici Ine Mađari, a Južni tok ide preko Mađarske, nije čudno što ta kompanija nije lobirala da taj plinovod ide preko Hrvatske. Ipak, to nije činila ni prije ulaska MOL-a u svoju vlasničku strukturu.