O tome koliko visina primanja i cijena bankarskih usluga imaju utjecaja na obiteljski budžet te kako voditi uravnotežen financijski život, zagrebačkim su studentima predavanje održali stručnjaci koje je okupila udruga Život u plusu. Dobar signal u okruženju koje obilježava potpun izostanak financijske edukacije mladih.

Većina građana plaća 6%

– U većini zemalja s kojima se Hrvatska voli uspoređivati plaće su daleko veće, dok je cijena kredita bitno niža. U Sloveniji i Grčkoj plaća je 50 posto veća, u Austriji gotovo trostruko, a u Velikoj Britaniji i četverostruko veća nego kod nas – iznio je polaznu točku Stribor Erega, autor priručnika za osobne financije "Što banke ne žele da znate". Ističe da glavni utjecaj na upravljanje osobnim financijama banke imaju preko visine kamate, koja je često i temeljni činitelj gospodarskog razvoja zemlje. Objasnio je to preko primjera četveročlane obitelji koja se na 20 godina zadužuje za stan od 60 četvornih metara, po cijeni od 1500 eura za kvadrat i uz promjenjivu kamatu od šest posto.

– Ne govorimo o subvencioniranim kreditima. U ovom trenutku većina građana plaća toliku, pa i višu kamatu na stambeni kredit – kaže Erega, napominjući da im rata iznosi 4700 kuna, dok u susjednoj Sloveniji, gdje je moguće ugovoriti i fiksnu kamatu, efektivna promjenjiva kamata iznosi oko 4,16 posto, a rata je 3980 kuna, 720 kuna niža.

Pate i ulaganja i BDP

Ako se obitelj zadužila i za auto od 60 tisuća kuna na sedam godina, uz kamatu 10 posto, rata im je oko 1000 kuna, a u Sloveniji uz kamatu 6,2 posto dvjestotinjak je kuna niža. Ukupni troškovi kredita u Hrvatskoj veći su oko 900 kuna.

– Pridodamo li i potrošačku košaricu, dvije prosječne plaće to ne mogu pokriti, a život u Sloveniji jeftiniji je 7,4 posto. Ako vam se to ne čini velikim, sjetite se kriznog poreza s kamatama dva i četiri posto. Ovo je dvostruko više od veće stope – napominje Erega.

Ističe da je izravna posljedica viših kamata smanjenje osobne potrošnje, ulaganja, a time i zaposlenosti i BDP-a. Studentima poručuje da se, ako već moraju, zadužuju po fiksnim kamatama u stambenim štedionicama, štede za mirovinu čim se zaposle, a potrošnju financiraju što više iz – štednje.

– Izdvajanjem 1000 kuna mjesečno tri godine, skupi se 40 tisuća kuna za dobar polovni auto, a bez plaćanja kamata banci!