Okrugli stol
Regulativa EU: Državu treba kažnjavati za kašnjenje u plaćanju
Za obračun s nelikvidnošću ključno je rješenje, složili su se poduzetnici i bankari, uvođenje strožih rokova plaćanja, a na povećanje kapitalne osnove mogla bi utjecati država, osobođenjem od poreza dobiti koja se reinvestira.
Dva su ključna problema istaknuli i poduzetnici i bankari tražeći na jučerašnjem okruglom stolu zajednička rješenja za izlazak iz krize. Za obračun s nelikvidnošću ključno je rješenje, složili su se, uvođenje strožih rokova plaćanja, a u povećanju kapitalne osnove malih i srednjih poduzetnika mogla bi utjecati država, oslobađanjem od poreza dobiti koja se reinvestira.
- Na isti pijedestal treba staviti borbu protiv nelikvidnosti, kao borbu protiv korupcije, gdje se to zove nulta tolerancija. Ključ je cijele priče u javnim poduzećima. U EU postoji direktiva koja uređuje kašnjenje s plaćanjem, čiji je rok 30 dana, a čak i kad nije ugovorena, zatezna kamata mora se platiti. Uz nju se obračunava i jednokratna kazna. Posebno se to odnosi na javna poduzeća - istaknuo je Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike.
Napominje da, kad je riječ o odobravanju kredita malim poduzetnicima, banke se s njima ne bave pojedinačno, nego procjenu zasnivaju na metodi scoringa.
- Za njih su mali poduzetnici rizičniji i donose im veći jedinični trošak poslovanja. Anketa među bankama pokazala je da je udio loših kredita kod malih poduzetnika lani rastao sa dva do šest na 12 posto, a kod velikih sa dva na šest posto - istaknuo je Šonje.
Napominje da su presudne porezne mjere kakve, recimo, imaju Estonija i Švedska koje porez na dobit naplaćuju tek pri isplati dobiti, ali ne i ako se dobit reinvestira, dok Belgija i Nizozemska imaju zaštitnu kamatu za srednja i mala poduzeća. Petar Lovrić, predstavnik Udruge malih i srednjih tvrtki u HUP-u, požalio se da je nelikvidnost prerasla u kulturu neplaćanja.
- Ako ima novca na računu, onda je to razbojništvo, a ne nelikvidnost. Neplaćanje, odnosno produljivanje roka plaćanja, prikriveno je bankarstvo koje bi državne institucije trebale onemogućiti - kaže Lovrić. Predsjednik HUP-a Damir Kuštrak smatra da se likvidnost može povećati povećanom ponudom novca i nižim kamatama te mnogo većom ulogom HBOR-a.
- Trebamo jačati kapitalnu bazu, što bi smanjilo rizičnost. Nema nikakve sumnje da će se regulativa financijskog sustava pojačavati, a to je pravo mjesto da uskoči država kao svojevrsni regulator koji bi dao poticaj povećanju kapitalne strukture poreznim olakšicama na reinvestiranu dobit - kaže Kuštrak.
Tezu o sve strožoj regulativi banaka potkrijepio je i Sandi Šola, predstavnik i HUP-a i HUB-a, ističući da je poduzetnicima nužna edukacija o kvalitetnijem financijskom izvještavanju i manja ovisnost o jednom kupcu ili dobavljaču.
- Sredimo li neurednost plaćanja, vrlo će se lako riješiti i korupcija, i nelikvidnost, i niz ostalih problema tržišta. Reinvestiranjem dobiti u kapital te uvođenjem rokova od 30 dana za plaćanja državne uprave i 45 dana za poduzeća, može se puno promijeniti u likvidnosti - zaključio je Zoran Bohaček, direktor HUB-a. Napominje da država mora biti primjer i ne može tražiti da joj se plati prvoj, a onda ona plaćati svoje račune kad hoće. Problem dostupnost kredita poduzetnicima, smatra, nije hrvatska ekskluziva.
kultura otimačine, podaj majko, hajdučije, pljačke, krađe, nerada, institucionalnog nasilja, to su karakteristike našeg puka.
platiti kupljeno ili vratiti posuđeno ... ma ne mislite valjda ozbiljno ???
Kako onda bolnica može očekivati neku kvalitetnu cijenu za opremu ili kako prodavatelj može računati na neki pristojan deal. Takav model rada jednostavno potiče korupciju, jer da bi posao imao smisla potrebna je neka intervencija ili je potrebno zaobići pravila javne nabave. Tutneš lovu nekome da ti plati ranije ili dogovoriš neko održavanje koje počneš naplaćivati odmah itd...
Kada bi se pravila igre postavila bar donekle kao u EU, prostor za korupciju bi se smanjio. Daleko je to i u EU od neke ideale, ali bar donekle funkcionira za razliku od Hrvatske. U EU država ili javno poduzeće mora platiti u roku 30 dana, ako su rokovi plaćanja duži, onda je potrebno obrazloženje zašto. Ako se kasni s plaćanjem, državno poduzeće dužno je samo obračunati kamate (mislim da ima i neku kaznu od 5%) i platiti uvećan iznos. Sad, praksa je uvijek nešto drugo.
Što se tiće privatnih poduzeća, tu je poduzetnik prepušten sam sebi i sam je kriv ako se nije osigurao za plaćanje. Razlika je donekle u tome što je tamo surovi kapitalizam prisutan već dugi niz godina tako da je dobar dio poduzetnika ipak oprezan. One naivne vrlo brzo opelješe do kraja...
Druga stvar sto vam drzava nece dozvoliti da ostvarujete velike extra profite, profit ili zrada nece nikada moci prijeci 30% nakon sto ste podmirili sve obveze a potom ce vam drzva na tih 30% obracunati porez i nece bviti bogacenja na racun drzave i poreskih obveznika.





















