Nade da će ukidanje dijela kriznog poreza utjecati na veću potrošnju gotovo su utopijske. Možda u nekom boljem gospodarskom okruženju da, ali sada kad nezaposlenost raste, psihološki učinak teško će se promijeniti poslije 1. srpnja bez obzira na to što i ekonomska teorija dokazuje da smanjenje pritiska na dohodak najviše potrošački potiče one u nižoj dohodovnoj skupini.

Procjene se analitičara ne mijenjaju, potrošnja će ove godine pasti oko tri posto, a u malo će blažem minusu biti BDP kojem je upravo potrošnja godinama pomagala u rastu.

Optimizam će porasti

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, upozorava na to da bi ukidanje niže stope kriznog poreza moglo pojačati rad na crno s obzirom na to da bi neki mogli prebacivati plaću na onu ispod šest tisuća kuna. Dio analitičara ipak vjeruje da bi donekle mogao porasti optimizam među građanima i tek se neznatno odraziti na potrošnji, jer kaže Hrvoje Stojić, analitičar HAAB-a, ekonomski je dokazano da poticaji u rasterećenju pozitivnije utječu na potrošnju građana s nižim dohotkom.

Ipak, svi su složni u tome da je glavna prepreka u jačanju potrošnje rastuća nezaposlenost, odnosno neizvjesnost oko zadržavanja radnih mjesta te realan pad neto plaća koji je počeo u rujnu, dodaju analitičari Raiffeisen Consultinga. Jasna strategija poreznog sustava ne postoji, pa to i dalje produbljuje psihološku nesigurnost – kaže Šantić.

Kasna reakcija na krizu

To će se i pojačati ako se poveća stopa PDV-a ili ukine nulta stopa. Uglavnom, svi su ekonomski stručnjaci uvjereni da je riječ o populističkoj mjeri koja je prihvatljivija za građane nego primjerice uvođenje poreza na imovinu, od čega se odustalo. Sve to dokazuje da Vlada nema rješenja, da vuče parcijalne poteze, koje mnogi povezuju s očajem, jer rješenja i strategije za izlazak iz krize počeli su se prekasno donositi.