Bilo da je riječ o inicijalnom ulaganju ili postojećem poslu kojem pati likvidnost zbog otežanih uvjeta na tržištu, izvori financiranja jedna su od najosjetljivijih tema u realnom sektoru. Ono što je postalo uvriježena rečenica, svodi se na izjavu: "novaca nema" ili su rizici veliki. Alternativni izvori financiranja ipak postoje; o financiranju malih poduzetnika, obrtnika i građana domaćim kapitalom, kroz kreditne unije, razgovarali smo s dipl.iur. Željkom Pirijom – Benaković, predsjednicom Hrvatske udruge kreditnih unija.
Kreditne unije ili neke njima slične financijske institucije u EU nisu rijetkost. Kakva su njihova iskustva?
U Europi postoji duga tradicija zadružnog oblika poslovanja u financijskom sektoru. Različit razvojni put financijske industrije u pojedinim zemljama doveo je do raznih pravnih oblika udruživanja, od zadružnih banaka, štedionica, štedno-kreditnih zadruga do kreditnih unija. U zemljama EU, u kojima kreditne unije djeluju, uz kreditno-depozitne poslove mogu obavljati i druge poslove za svoje članove, kao što su jednostavne bankarske transakcije, transakcije vezane za tekuće račune, savjetodavne usluge, knjigovodstvene usluge, posredovanje u životnom osiguranju, platni promet za svoje članove, usluge razvijanja vještina svojih članova u upravljanju novcem i slično. Osim navedenih poslova, kreditne unije mogu primati depozite drugih kreditnih unija, udruženja kreditnih unija, javnih organizacija, vjerskih zajednica, lokalne samouprave, međunarodnih fondova i dobrotvornih organizacija, kao i ulagati u državne vrijednosne papire.
U kojim zemljama su kreditne unije najrazvijenije?
Od zemalja Europske unije, prije svega u Velikoj Britaniji, Irskoj i baltičkim zemljama. U Irskoj imaju čak tri milijuna članova, više od dvije trećine stanovništva učlanjeno je u kreditne unije. Na svjetskoj razini, kreditne unije su snažna alternativa bankama u Sjedinjenim američkim državama, Kanadi i Južnoj Koreji.
Kakav je sadašnji zakonski okvir koji utječe na rad kreditnih unija?
Nedavnim promjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju napravljen je veliki korak prema zaštiti potrošača, odnosno fizičkih osoba korisnika kredita prema kojima su kreditne unije orijentirane. Zakon je propisao gornju granicu efektivne kamatne stope i tko se i pod kojim uvjetima može baviti kreditiranjem građana. Time je kreditnim unijama otvorena velika tržišna niša koju su do sada velikim dijelom pokrivala društva s ograničenom odgovornošću koja su se bavila kreditiranjem po vrlo nepovoljnim uvjetima.
HUKU je nedavno pokrenuo inicijativu za promjenu Zakona o kreditnim unijama, o čemu se točno radi?
Prije svega moram naglasiti da smo zaista u svim razgovorima s nadležnim institucijama naišli na veliko razumijevanje. Inicijativa i materijal u kojem je analizirano tržište kreditnih unija u EU i svijetu upućeni su Ministarstvu financija koje je predlagač Zakona, Hrvatskoj narodnoj banci kao regulatoru i Odboru za financije i proračun Hrvatskog sabora. Moram napomenuti kako su svi svjesni da je u sadašnjem gospodarskom trenutku svaka mogućnost financiranja građanima, a posebno obrtnicima značajna. Kreditne unije financirane su domaćim kapitalom i želimo sudjelovati u svim programima poticanja obrtnika, a ako nam zakonske promjene to omoguće, i malih poduzetnika.
Koje odredbe Zakona o kreditnim unijama smatrate da je potrebno promijeniti?
Prije svega smatramo da je štedne uloge članova kreditnih unija potrebno osigurati na isti način kao i depozite u bankama. Europska je praksa da sve financijske institucije koje zaprimaju štedne uloge građana te štedne uloge i osiguravaju, u većini slučajeva na jednaki način i u istom iznosu kao i depozite u bankama. Stoga se zalažemo za ulazak u nacionalni sustav osiguranja štednih uloga, što će stvoriti i određene troškove, ali s druge strane i omogućiti daljnji rast kreditnih unija i razvoj mikrofinanciranja.
Kakvi su planovi kreditnih unija u financiranju obrtnika i malih poduzetnika?
Želimo se uključiti u programe jamstava Hamag Investa s kojim smo uspostavili poslovnu suradnju i nadamo se da ćemo uskoro krenuti s prvim modelima financiranja obrtnika, najvjerojatnije novoosnovanih obrta koji teško mogu ostvariti svoje potrebe za financiranjem u bankama. Time bi kreditne unije ostvarile svoju ulogu u poticanju gospodarskog razvitka putem financiranja obrtništva.
Koje su trenutačno najveće prepreke u radu kreditnih unija?
Osim potrebe za osiguranjem štednih uloga koju ponovo naglašavam kao osnovni preduvjet za daljnji održivi razvoj kreditnih unija, istaknula bih i potrebu za proširenjem teritorijalnog načela po kojem je osnovana većina kreditnih unija. Primjerice, kreditne unije osnovane u Gradu Zagrebu mogu poslovati isključivo s članovima koji imaju prebivalište na području Grada Zagreba (znači isključena je Zagrebačka županija). Ovo ograničenje predstavlja veliki problem kreditnim unijama koje su registrirane u županijama s malim brojem stanovnika budući da je broj potencijalnih članova vrlo malen.
Ah, kreditne unije, kako to sve to lijepo slatko zvuči. Domaći udruženi kapital… Zar nije Hrvatska imala već štedionice? I njih je zakonski dovela u takav položaj da ih je - jednu po jednu - uništila. I sada se sjetiše da bi sve iznova opet. A tko je to omogućio? Da, formalno tzv. „saborska većina“, no, u praksi udruženi pothvat stranih banaka i njihovih sluganskih činovnika, koje obično zovemo ministrima, (vice)guvernerima, zastupnicima, ekspertima i inim profesorima, a koji sjede u vladi, u parlamentarnim odborima, u HNB-u i dakako u raznim visokoškolskim ustanovama i „think-tank“ institutima. Rekao bih, gospodo, odlučite se jednom: želite li biti država ili kolonija? Ili nam i još jednom pripremate pljačku s „domaćim“ predznakom?