Večernji list u posjedu je ekskluzivnih materijala o poslovanju Petrokemije iz kojih se iščitava da je pet tvrtki – Agrokor, Adriaoil, OCP Maroko, Teotrade i Vogemann Hamburg – s kutinskim proizvođačem mineralnih gnojiva u 2008. godini ostvarilo promet od čak 1,6 milijardi kuna. Promet s navedenim tvrtkama činio je više od 90 posto svih dobavljača sirovina te godine. U 2009. godini Petrokemija je pak od tih pet poduzeća nabavila kemijskih sirovina u vrijednosti od samo 180 milijuna kuna, što je manje od 12 posto prometa iz 2008. godine. Iz tih se brojki može zaključiti kako je Petrokemija 2008. godine, kada je cijena kemijskih sirovina bila znatno viša (oko 50 posto) nego iduće godine, kupila većinu sirovina potrebnih za proizvodnju u 2009. i upravo na smanjenoj vrijednosti tih zaliha izgubila oko 250 milijuna kuna.

To je pak otprilike iznos minusa s kojim je taj kutinski proizvođač završio prošlu godinu. Izvori Večernjeg lista dobro upućeni u poslovanje Petrokomije uvjereni su kako je tvrtka stvorila gubitke upravo na špekulaciji robom, odnosno skupim kemijskim sirovinama. Također, izražavaju sumnju da je uprava Petrokemije, predvođena Borisom Mesarićem, možda bila potaknuta da se upusti u igru s nabavom zbog interesa samih dobavljača.

U tom kontekstu spominju tvrtku Adriaoil iz Milana koja je u vlasništvu Diokija, odnosno HDZ-ovca Roberta Ježića, s kojom je Petrokemija ostvarila promet od čak 300 milijuna kuna. Ta je tvrtka jedan od tri najveća Petrokemijina dobavljača sirovina u 2008. godini. S druge strane, naši izvori kažu kako je špekulacija robom možda samo posljedica neznanja i nestručnosti vodećih ljudi kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva...

No, osim nabave skupih sirovina, poseban problem Petrokemiji stvara i plin koji je njezin pojedinačno najveći trošak, osobito nakon nedavnog poskupljenja tog energenta, što je bio golem udar na hrvatsku industriju zbog kojeg neki proizvođači razmišljaju i o preseljenju izvan granica Lijepe Naše. Stoga kritičari poslovanja Petrokemije postavljaju pitanje zašto ta tvrtka plin nabavlja isključivo od Ine. Nameće se pitanje je li uprava Petrokemije napravila išta kako bi otvorila alternativne pravce dobave tog energenta, budući da ruski dobavljači mogu ponuditi jeftiniji plin. Petrokemiji posebno u prilog ide to što je ona zimi, kada je potrošnja plina najveća, u remontu i nema potrebe za plinom te taj energent troši ljeti, kada su zahtjevi ostalih korisnika znatno manji. To je čini, moglo bi se reći, izvrsnim potrošačem. Naši sugovornici tvrde kako bi Petrokemija samo na plinu, odnosno na boljem ugovoru o njegovoj dobavi, mogla ostvariti sto do dvjesto milijuna kuna uštede, ovisno o cijeni toga energenta.

Uprava Petrokemije, odnosno njezin predsjednik Boris Mesarić, spremno je odgovorio na kritike, sumnje, ali i optužbe o špekulaciji kemijskim sirovinama i gubicima zbog pada vrijednosti robe koja je unaprijed kupovana po visokim cijenama. Tako tvrdi da Petrokemija nije u 2008. nabavila gotovo sve sirovine potrebne za proizvodnju u 2009. godini.

– Na kraju 2008. godine imali smo na zalihama oko 66.000 tona sirovina, dok je početkom te iste godine zaliha iznosila oko 42.000 tona. Riječ je o uobičajenim zalihama koje su nam dostatne za otprilike mjesec dana normalne proizvodnje. U 2009. godini za proizvodnju smo utrošili 216.000 tona sirovina, što znači da je tijekom 2009. nabavljeno oko 80 posto sirovina utrošenih u toj godini. Pritom moramo naglasiti da od narudžbe sirovina do finalnog proizvoda prođu minimalno tri mjeseca – tvrdi Mesarić.

Ipak, to je objašnjenje u kontradikciji s materijalima koje posjeduje Večernji list i koji pokazuju da je u 2008. godini promet s pet najvećih dobavljača iznosio 1,6 milijardi kuna, a godinu nakon toga tek 180 milijuna. Mesarić izričito tvrdi da je količina kemijskih sirovina nabavljenih u 2008. bila potrebna kako ne bi došlo do zastoja u proizvodnji. Na pitanje zašto je potrebno da u nabavi sirovine, odnosno u isporuci Petrokemijinih proizvoda, sudjeluju posrednici poput Agrokora ili Adria Oila iz Milana Mesarić je odgovorio kako Agrokor ima svoje velike površine te se pojavljuje i kao organizator poljoprivredne proizvodnje pa je Petrokemija zainteresirana da joj on bude kupac, a ne da uzima tuđu robu.

– Pritom se, kad je riječ o nabavi sirovina, samo koristimo mogućnošću financijskog zatvaranja i naplate od Agrokora – odgovorio je Mesarić. Što se tiče Adria Oila, nastavio je, talijansko tržište Petrokemiji je zanimljivo i ona je na to tržište u 40 godina rada isporučila 10 posto ukupno proizvedenih količina gnojiva u Kutini.

– Adria Oil je bio zadužen za to tržište i s njim radimo već više od 30 godina, a Petrokemija je neko vrijeme bila i 50-postotni suvlasnik Adria Oila. Taj je udio poslije prodan Ini, a Ina ga je nakon toga prodala Diokiju – tvrdi šef Petrokemije. Međutim, naši sugovornici kažu kako je poenta upravo u tome da je Adria Oil istodobno i veliki dobavljač i zastupnik za Italiju, što, tvrde, ostavlja prostor za razne kombinacije.

Kada je riječ o plinu, Mesarić tvrdi da Petrokemija još nema tehničke mogućnosti kupnje plina od drugih dobavljača i njegova dopremanja do Kutine.

– Jedini trenutačno postojeći plinovod zakupila je Ina. Tek kad se stvore tehnički preduvjeti za to, Petrokemija će moći plin kupovati i od nekog drugog, a ne samo od Ine – rekao je predsjednik uprave kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva. I dok uprava Petrokemije opravdava svoje poslovne poteze, zanimljivo je napomenuti kako su članovi NO-a te tvrtke na jednoj od sjednica zaključili da je Petrokemije lani poslovala ograničeno uspješno, a imala je gubitak od 267,6 milijuna kuna! Također, zanimljiva je priča oko Nadzornog odbora Petrokemije, što je ujedno i odraz (ne)brige države o toj tvrtki koja je u njezinu većinskom vlasništvu. Naime, ispostavilo se da su u njemu sjedili ljudi koji su naknadno smijenjeni, odnosno optuženi za marifetluke i kriminal.

Tako je Srećko Selanec iz NO-a otišao nakon što je otkriveno da je kao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede dao poticaje polovici seljaka iz svoga sela, a petrinjski gradonačelnik Željko Nenadić na Županijskom sudu u Sisku nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 mjeseci zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju dok je bio ravnatelj Lječilišta u Topuskom.

Nenadića je pak na mjestu predsjednika NO-a zamijenio Željko Klaus, inače predstavnik sindikata sa završenom srednjom školom. S druge strane, država se ne trudi Petrokemiji izboriti niže cijene plina, a nižom cijenom gnojiva često se koristi kao instrumentom smirivanja seljaka kada zaprijete prosvjedima, čime Petrokemiju još dublje gura u minuse. Zbog svega navedenog neki smatraju da se Petrokemiju namjerno guši kako bi se smanjila njezina vrijednost da bi se tu tvrtku moglo jeftino privatizirati, odnosno za jednu kunu. Ta bi pak tvrtka mogla profitabilno poslovati kada bi imala povlaštenu cijenu plina i kada se ne bi olako mijenjala cijena mineralnih gnojiva. Službenih informacija o privatizaciji Petrokemije zasad nema, ali ako se država prema njoj nastavi ponašati kao i dosad, nije teško pretpostaviti da će i dalje poslovati s debelim minusom. Treba priznati da je zbog pada potrošnje gnojiva u Hrvatskoj, a i u Europi, Petrokemija u 2009. imala najnižu proizvodnju u posljednjih 25 godina. Tržište se još nije potpuno oporavilo...