Zašto ne, ako je projekt isplativ? – odgovor je predstavnika mirovinskih fondova na prijedlog Radimira Čačića da se koncesija na upravljanje autocestama proda mirovinskim fondovima. Čačić se već dulje zauzima za privatizaciju autocesta putem koncesija, a kao koncesionari spominju se mirovinski fondovi, koji raspolažu sa 40 milijardi kuna. Ta je imovina, čini se, glavna rezerva i investicijski kapital na koji računa Kukuriku koalicija jer ih kao ulagače spominju u svim svojim planovima – od kupaca dionica, preko projektnih obveznica i ulagača u infrastrukturu do koncesionara.
Smanjenje javnog duga
Prema Čačićevoj procjeni, koncesija na autoceste donijela bi državi 3,5 milijardi eura. Mirovinski fondovi potvrđuju da su razgovarali o koncesijama, ali sve je, kažu, u početnoj fazi. – Svima kažemo isto, spremni smo uložiti u svaki profitabilan projekt. Ne želimo biti defetisti ni prema ovoj ideji, treba je pustiti da se zavrti pa ćemo vidjeti što će od nje biti – kaže predstavnik mirovinaca. Naš sugovornik priznaje da ni mirovinski fondovi nemaju 3,5 milijardi eura slobodne gotovine, ali imaju upravo toliko kapitala u državnim obveznicama, kojima mogu trgovati s državom. Mirovinci su spremni na trampu dionica ili koncesija u zamjenu za obveznice, ali je pitanje je li ta vrsta trgovine dovoljno dobra i za državu jer ostaje bez gotovine. Otkup obveznica od mirovinaca, istina, smanjuje javni dug i proračunski manjak, što eventualno daje bolje mogućnosti za inozemne plasmane. Država je mirovinskim fondovima nametnula konzervativna ulagačka pravila, pa oni sada većinu kapitala moraju ulagati u državne obveznice kako se ne bi dogodilo da izgube novac koji je rezerviran za mirovine.
Stručnjaci s kojima smo jučer razgovarali suzdržani su prema Čačićevoj ideji o davanju koncesije mirovincima. Mirovinski fondovi nisu dosad kupovali koncesije za autoceste i bavili se tom vrstom biznisa. Bio bi to presedan. Ideja o davanju autocesta u koncesije kako bi se pokrpale proračunske rupe datira još iz mandata Ive Sanadera. Njegova se vlada kod potencijalnih investitora raspitivala o zainteresiranosti, no oni su bili spremni uzeti pod koncesiju samo smjer Zagreb – Lipovac, koji je jedini isplativ u mreži HAC-a. No, pod pritiskom javnosti, i Sanaderova je vlada odustala od te ideje. Tada je i Čačić prvi put iznio svoju ideju da mirovinci budu koncesionari. Drugi se put priča o koncesijama na autoceste zakotrljala kad je premijerka Jadranka Kosor izradila program gospodarskog oporavka.
Primjer Strabaga
Sa sadašnjim prometom i cijenom cestarine neisplativi su smjerovi prema Splitu, Goričanu, Sisku i Slavonika. A, kad strani ili domaći koncesionar upravlja autocestama i želi da to bude profitabilno, cijena cestarine znatno je viša. Pa tako, primjerice, na autocesti Zagreb – Macelj, koja je pod koncesijom Strabaga, vožnja tih 60 kilometara od Zagreba do Maclja stoji 42 kune, a na Zagreb – Lipovac cestarina je od Zagreba do Kutine (60 kilometara) – 25 kuna.
Povećajmo cestarinu za 200 % Još jedna reforma B.Kalmeta vaš HDZ