Za kompaniju koja je zapravo monopolist, a cijena proizvoda koji prodaje početkom godine povećana je dvadesetak posto, gubitak od 300 milijuna kuna u prvih šest mjeseci čini se neobjašnjivim poslovnim rezultatom. Ipak, kad je riječ o HEP-u za objašnjenje dubioza treba pogled uprijeti prema nebu. Katastrofalna suša koja je ove godine pogodila jugoistočnu Europu, ali i neke druge dijelove svijeta, uzdrmala je HEP-ovu poslovnu bilancu.
Iako se u domaćoj javnosti mjesecima raspravlja o kataklizmičnim posljedicama suše u domaćoj poljoprivredi, njezin negativni utjecaj na domaći energetski sektor jednako je problematičan. Razlog je lako razumljiv. Polovica domaće proizvodnje električne energije otpada na 26 domaćih hidroelektrana. Električna energija proizvedena u njima, osim što je ekološki prihvatljiva, iznimno je jeftina.
Malo kiše – puno problema
Veliki udjel hidroelektrana u domaćem energetskom sustavu stoga je istodobno i prednost i nedostatak. U godinama s velikom količinom padalina, one omogućuju pouzdanu i povoljnu opskrbu energijom, no u godinama s manjom količinom padalina, proizvode manje pa ih treba zamijeniti drugim izvorima. U Hrvatskoj to su termoelektrane na plin ili loživo ulje te uvoz, a sve navedeno znatno je skuplje, pa otud i gubici. Nije to ništa novo, hrvatski sustav tako funkcionira desetljećima, no u ekstremnim uvjetima i posljedice njegovih nedostataka postale su ekstremne.
A da su uvjeti ekstremni, svjedoče i podaci o visini akumulacija domaćih elektrana. U njima se trenutačno nalazi otprilike četvrtina maksimalnog sadržaja. Te su količine dvadeset posto manje od plana, a praktično nema akumulacijskog jezera u kojem je razina vode viša od pedeset posto. Srećom, u velikim akumulacijama poput Peručkog jezera i Krušćice razina je otprilike 50 posto, a u nekima je, poput Buškog blata, situacija kritična pa je razina vode tek na petnaestak posto. Posljedica je to ekstremne suše koja traje već 20 mjeseci.
Tako dugo razdoblje s tako niskom količinom padalina nije zabilježeno u povijesti Hrvatske elektroprivrede, no još je zanimljivije da je suši prethodilo jedno od kišom najobilnijih razdoblja u povijesti. Tako je 2010. referentna proizvodnja hrvatskih hidroelektrana povećana gotovo 40 posto. Umjesto uobičajenih 5,7 – dobiveno je nešto više od osam teravatsati. Rekordna proizvodnja zabilježena je u više elektrana pa i u najvećoj hrvatskoj hidroelektrani Zakučac, koja u svojoj 50-godišnjoj povijesti nikad nije zabilježila bolji rezultat. Uza sve svoje ostale probleme, poslovne promašaje i skandale o kojima se opširno izvještavalo u medijima, HEP je te godine ostvario dobit od milijardu kuna. A onda je kiša stala.
Nema struje, ali ima pitke vode
Akumulacije su se polako praznile, elektrane radile sve manje pa je tako u osam mjeseci ove godine ispunjeno jedva 50 posto godišnjeg plana, a i taj je plan u startu znatno smanjen kako bi bio prilagođen okolnostima sušne godine. Dapače, kako objašnjava direktor HEP Proizvodnje Damir Magić, situacija bi bila još i gora da nije bilo dvaju većih povećanja vodostaja Drave, koji su omogućili jaču proizvodnju u tamošnjim protočnim elektranama.
– Mi možemo planiranjem, koordinacijom rada i revitalizacijom objekata povećati njihovu snagu i efikasnost, no hidroelektrane ovise o kiši. Ako kiše nema, njihova proizvodnja se smanjuje. Situacija je takva kakva jest, a jedini je način da se od takvih problema u budućnosti zaštitimo ulaganje u nove objekte, kako hidroenergetske, tako i u proizvodnju iz drugih energenata s kojima možemo lakše i financijski isplativije nadomjestiti energiju iz hidroelektrana u sušnim godinama. To bi, primjerice, trebala biti ključna posljedica gradnje novog bloka termoelektrane u Plominu. Ipak, ova suša i problemi koje imamo nikako ne bi trebali biti argumenti protiv hidroenergije. Hidroelektrane su oduvijek pouzdan temelj našeg energetskog sustava, no imaju i brojne druge bitne svrhe o kojima se u javnosti vrlo rijetko priča – kaže Magić.
Većina hrvatskih hidroelektrana nisu isključivo energetski objekti, nego imaju i druge namjene. Njihove brane, akumulacije i odvodni kanali služe za obranu od poplava, vodoopskrbu, navodnjavanje, a neki čak imaju i funkciju u razvoju sporta, rekreacije i turizma.
Ipak, kada se u domaćoj javnosti raspravlja o isplativosti razvoja novih projekata, procjena se obavlja isključivo na temelju potencijala proizvodnje energije. No, čak i puka ekonomska vrijednost ostalih funkcija koje hidroenergetski objekti obavljaju može biti znatno više od vrijednosti energije koju proizvode. Primjerice, HEP-ove akumulacije omogućuju opskrbu pitkom vodom za veći dio jadranske obale.
Iz hidroelektrane Senj tako dobivaju svi koji žive na obali od Karlobaga do Senja, ali i otok Rab te sjeverni dio Paga. Iz Zakučca – hidroelektrane na Cetini – opskrbljuju se vodovodi obalnih mjesta od Omiša do Makarske te Brač, Hvar i Korčula, a iz hidroelektrane Dubrovnik opskrbljuje se dio Konavala te mjesta u susjednoj Crnoj Gori. Činjenica da usred nezabilježene suše u tim, inače turistički vrlo razvijenim krajevima – nije bilo nestašica pitke vode, izravna je posljedica rada HEP-ovih objekata.
Zaštita od poplava
Slično je i sa zaštitom od poplava. Rijetki će to primijetiti, ali dok plimni valovi koji prolaze Dravom uzrokuju poplave i u državama uzvodno i nizvodno od Hrvatske, ovdje su takvi incidenti smanjeni na minimum.
Primjer HEP-ovih multifunkcionalnih projekata je i projekt Senj-Kosinj koji se upravo razvija. Riječ je o projektu kojim bi se u Kosinjskoj dolini u Lici napravilo akumulacijsko jezero te potom tom vodom napajala nova elektrana Senj 2. Osim što ima iznimni energetski potencijal, realizacijom tog projekta spriječile bi se učestale poplave u toj dolini blizu Perušića, ali i poboljšao sustav vodoopskrbe na sjevernom Jadranu. Kako objašnjava Nikša Vrkić, HEP-ov direktor strategije, planiranja investicija i korporativnog razvoja, takvih projekata ima još.
– Naš projekt nove hidroelektrane pokraj Osijeka objedinjuje zaštitu od poplava i navodnjavanja, a njegovom realizacijom napravit će se uvjeti za brodski riječni promet Dravom od Osijeka do Donjeg Miholjca. Gospodarski benefiti tog projekta mogli bi biti iznimno veliki. Zapravo, potencijal se naših objekata ne koristi potpuno. Mogli bi učiniti puno na projektima navodnjavanja, no zasad to nije slučaj. Jedan veći projekt radili smo u Međimurju, u suradnji sa Županijom, no na kraju je zabilježeno slabo zanimanje korisnika – kaže Vrkić.
HEP plaća naknadu za korištenje Buškog blata. Zato dio ekipe tamo ne mora niš raditi i živi od spomenute naknade. HE Kosinj je jedan od boljih projekata HEP-a, zašto se to ne forsira nego nadasve upitni projekt HE Ombla?