I Vlada i Hrvatska narodna banka su pogriješile. Hrvatska bi znatno bolje prošla da je imala sporazum s MMF-om – jeftinije bi dolazila do kredita i mnogo lakše provodila reforme. Sada čak i iz Srbije stižu vijesti o izlasku iz recesije, a Hrvatska se nalazi pred dvojbom koju su druge zemlje u regiji prevladavale u jesen 2008. – izglednom devalvacijom kune.
Propuštena prigoda
– Propuštena je velika prigoda jer potkraj 2008. i početkom 2009. MMF nije postavljao prestroge uvjete za sklapanje sporazuma tolerirajući nešto veće fiskalne deficite na vrhuncu krize. Tada sam smatrao, a i danas smatram, da Hrvatska sporazumom s MMF-om može mnogo više dobiti nego izgubiti, kaže nezavisni ekonomist Velimir Šonje, nekadašnji direktor u HNB-u. Mađarska, Ukrajina, Srbija, Rumunjska i druge zemlje koje su tražile pomoć MMF-a povukle su milijarde eura kredita, ali su morale smanjivati proračunske izdatke, prije svega mirovine, plaće, broj zaposlenih i subvencije javnim sustavima, te ići na brzu privatizaciju. Sve smo mi to već prošli prije desetak godina, kada je RH probijala međunarodnu izolaciju uz pomoć tri aranžmana s MMF-om, a zadnji je istekao 2003. godine.
>>MMF financijski pomogao niz zemalja u regiji
– U zemlji u kojoj kronično nedostaje koherentan makroekonomski okvir i vjerodostojni ciljevi kojih će se kreatori politike pridržavati MMF ima vrlo korisnu prosvjetljujuću i disciplinirajuću ulogu. Elitama se time smanjuje diskrecija u političkom odlučivanju o financijama. Za njih je to neugodno, no na dugi rok za zemlju je dobro. Nevjerojatno je da se još i danas u našoj javnosti MMF doživljava na isti način kao što su ga doživljavali partijski funkcionari osamdesetih. Sve zemlje u okružju odavno doživljavaju MMF praktično i pragmatično, bez toliko strasti. Ako morate napraviti nešto neugodno, bolje je da to napravite s MMF-om nego bez njega. Oni daju dobar okvir, dobar alibi, ali i nešto novca ako zatreba, kaže Šonje. Od utjecajnijih političara jedino je bivši predsjednik Mesić savjetovao Vladi da pozove MMF, opozicija je reagirala od prilike do prilike. Za Slavka Linića MMF, recimo, nije bio bauk, Čačić ga nikad nije otvoreno pozivao, dok je Sanader bio oštro protiv.
Što je izlaz?
Lani je tek u jednom trenutku iz Banskih dvora stigla vijest o "uspostavljanju kontakata", no dalje od toga nije se išlo. Esdepeov gospodarski strateg Branko Grčić kaže kako je sve veća usmjerenost na pitanje što je uopće mogući realni izlaz.
– Situacija nalaže oštre rezove Vlade koji u konačnici po svom socijalnom učinku i neće biti daleko od onih koji bi bili dio aranžmana s MMF-om prije godinu dana – kaže Grčić. MMF je u svom posljednjem izvještaju za RH poručio da je rješenje u smanjenju rashoda: plaća, mirovina i socijalnih izdataka, reorganizaciji javnog sektora. Šonje podsjeća da su 2008. i Vlada i HNB otvoreno bili protiv pozivanja MMF-a služeći se uobičajenom populističkom retorikom "oslonca na vlastite snage".
– On donosi beskrajne kompromise sa snažnim interesnim skupinama koje blokiraju ozbiljnije strukturne reforme – kaže Šonje. HNB se prije protivio dolasku MMF-a jer se bojao intervencija u tečaj, međutim zadnji izvještaji MMF-a pokazuju da bi se po pitanju tečaja držali po strani te bi glavni pritisak išao prema Vladi i proračunu. Odatle i razmišljanja da se iza posljednjih guvernerovih istupa kriju nastojanja Rohatinskog da Vlada zatraži novi aranžman.
Krajnje je vrijem da dođe MMF...tada srezati sve nepotrbne troškove, srezaati općine, sreazti plaće javnom sektoru...a nek si oni sa referendumom brišu guzicu.... Treba one koji zarađuju za ovu državu pitati hoće li povećavati izdvajanja za one koji troše a premalo rade? Hoće li finacirati sve te puste neradnika u državnoj administraciji?