Jedan od najiskusnijih hrvatskih bankara, koji je zanat tesao u New Yorku i Londonu, upravo je završio posljednji mandat na čelu Banco Popolare Croatia. Za Večernji list prokomentirao je informacije koje se šire bankarskim krugovima o tome da je najizgledniji kandidat za mjesto predsjednika uprave Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR), ali i cjelokupnu situaciju u bankarskoj industriji.
Okrupnjavanje nužno
Sve su raširenije informacije da preuzimate upravu HBOR-a, a spominje se i HPB?
Nisam imao nikakvih kontakata, ponuda ili pregovora, ovdje radim do posljednjeg dana kao da ću ostati u banci 100 godina i pri kraju sam pakiranja šest godina u kutiju. Nakon toga idem na godišnji odmor, na otok. Kad se vratim, vidjet ću gdje me putovi vode i koji me novi izazov čeka. Ovdje sam do kraja odradio posao, banka je posložena, u prvih smo šest mjeseci ostvarili dobit od šest milijuna kuna, dvostruko više nego u 2011. Danas je to banka znanja, može se nositi sa svim izazovima vremena.
Veliki su pritisci na okrupnjavanje malih banaka, forsira ga i supervizija...
Malim bankama, pogotovu nekima, nužno je okrupnjavanje, udruživanje ili spajanje, tako da je taj projekt realan. Mogao bi trajati, po mojoj procjeni, dvije do dvije i pol godine. Male su banke uništile tri godine ograničenja kreditiranja na 12 posto. Morali smo vraćati klijente i govoriti im da se vrate sljedeći mjesec. I tako iz mjeseca u mjesec.
Rast udjela loših kredita još ne prestaje. Što bi se dogodilo da u ovom trenutku banke redefiniraju vrijednost kolaterala koje imaju u nekretninama?
Razina rezervacija bi porasla! Ali to je trenutak istine, vrijednost nekretnina je pala, nužno je uskladiti kolateral. Kod građanstva je to puno teže, s obzirom na razinu nezaposlenosti i povećani postotak nenaplativih i djelomično naplativih kredita.
Fundus neprodanih stanova građevinara koje su kreditirale banke značajno je velik. Građevinari govore da bi spuštali cijene stanova i rješavali ih se, ali im ne daju banke...
To je priča usklađivanja vrijednosti imovine u bilancama, u padu životnog standarda. Teško je prodati stan, ima ih jako puno, a kupaca jako malo. U budućnosti će se sigurno cijene nekretnina morati korigirati, u startu su prenapuhane.
Nedavno ste izjavili da je tek svaka peta tvrtka kreditno sposobna. Sve je očitije da su se banke začahurile u ovoj fazi krize i izbjegavaju plasmane, računajući da će tako gubitak biti manji...
Mislim da je zadatak banaka da pronađu način financiranja poduzeća, malih i srednjih, pa i onih koje su u objektivnim teškoćama, da se pokušaju spasiti i zadrže radna mjesta. To je težak put, međutim, trebalo bi naći model podjele rizika između vlasnika tvrtki, banaka, HAMAG-a i HBOR-a, nakon čega bi ukupni rizik bio smanjen. Podjela rizika pravac je rješavanja tog problema, nepostojanja pristupa financiranju. Izbjegavanje financiranja nikako nije put, nužno je pronaći način.
Potražnja je gotovo jednako mrtva, koliko je velik bankarski strah od rizika. Kako je potaknuti?
Na neki način to su paralelni tijekovi, svjedoci smo kontinuiteta postupka razduživanja i pada potražnje. I benevolentno i prisilno, u svakom slučaju potražnja se smanjuje. Model podjele rizika također može vratiti i potražnju.
Ciklusi “stop and go”
Imate golemo iskustvo u bankarskom poslovanju. Čini li vam se da je ovo sad najgore vrijeme za gospodarstvo, klijente, pa i banke?
Kriza je podijeljena na cikluse “stop and go” koji mogu biti kraći ili dulji. Ovo je dulja kriza, a jedne od važnih stvari u njezinu prevladavanju svakako su optimizam i razmišljanje o prevladavanju. Inače bi to bilo kao da uđete u utakmicu uvjereni da ćete je izgubiti, bez obzira na odnos snaga.
Najvažnije i neizostavno pitanje koje zanima klijente banaka su kamate – i aktivne i pasivne. Koje trendove možemo očekivati? Kakav utjecaj ima zadržavanje rejtinga države?
Rejting je dio koji se odnosi na troškove financiranja i ima utjecaj. Procjena rizičnosti je individualna, svaki klijent ima svoju, a o njoj ovisi cijena financiranja, odnosno kamatna stopa. Manji i srednji poduzetnici veći su rizik. Mislim da u ovoj situaciji nema prostora za povećanje kamatnih stopa, bio bi to dodatni teret dužniku koji povećava vjerojatnost neservisiranja duga. Pad je opet funkcija cijene novca i rizika, mogao bi se dogoditi kroz model podjele rizika, pogotovu u ovoj situaciji trebalo bi pokušati osigurati financiranje uz manju kamatnu stopu, što je vidljivo u primjeru HBOR-a u programima s bankama.
Jednom ste izjavili i da bankar koji u životu nije otpisao dug, nije do kraja napravio posao...
Mislim da je to točno, osnovna je uloga banaka preuzimanje rizika. Cilj ga je reducirati, uz korištenje različitih modela, ali ne može se anulirati, eliminirati. A svaki dan poslovanja u ovakvoj situaciji nosi rizik.
>>\'Hrvatske banke imaju najveću adekvatnost kapitala u Europi\'
" ...osnovna je uloga banaka preuzimanje rizika. " Ha, ha, ha, ha, ha ... da pukneš od smijeha ! Uz promjenivu kamatnu stopu. Uz valutnu klauzulu. Uz barem dva-tri jamca ( ali NE zaposleni kod privatnika !! ). Uz hipotekuu na kuću. Uz obavezno životno osiguranje . Obavezno potpisana izjava o ovršnoj suglasnosti .... Stvarno su banke preuzele lavovski dio rizika !!!!!