3 najveća mita o novcu koja sve zavaravaju

Članak bez imalo mozga!

da su nasi djedovi bake ocevi i majke tako razmisljali nikada ne bismo mi ili djeca uspjeli nesto nasljediti. Ako imamo nekakvo manje nasljedstvo, to vec pokriva polovicu novog stana ili kuce, ako nam se tamo ne zivi. No ako nam se tamo zivi, sa najvise 20.000€ mozemo sve sanirati i stvoriti si novi prostor. Mislim da je to puno bolja investicija od vaše ideje za 50 godisnjim najmom. Naravno, tako i mi imamo sto ostaviti svpjoj djeci ili unučadi i njih donekle stambeno zbrinuti. Ne treba nikada olako shvacati kapital za koji su se nasi namučili.

Članak je u stilu nedavne Grčićeve izjave: "počnite trošiti ušteđevine!"

Tekst prepisan sa stranih portala, nema previše veze za život u HR.

Nekretnina koja vrijedi pola milijuna EURA se ne izdaje za 900 EUR-a mjesecno! To je jednostavno laz, jer nema ekonomske opravdanosti. Takve nekretnine kostaju prosjecno minimum ca. 2000 EUR-a mjesecno. Prosjek ca. 10 EUR/m² plus rezije!

Mislim da je nedavno NYT donio članak koji se bavio točkom 2 i izračun koji pokazuje u kojim slučajevima se isplati iznajmljivati, a u kojima imati vlastiti stan. Zaključak je da je na duži rok isplatljivije vlasništvo, a na kraći iznajmljivanje. No do tog zaključka može doći svaki onaj koji razmišlja i zna malo matematike.

1. u hrvatskoj se radom ne može zaraditi 2. naravno da je bolje kupiti stan nego iznajmljivati. nikad više u podastanare.. 3. sa prosjećnom plaćom u HR ne da možeš uštedjeti nego si socijalni slučaj

Jedino je ovo pod 3. djelimicno tocno, ako imas primanja koja su barem malo natprosjecna. Prvo i drugo je obicna glupost, clanak je copy/paste iz neke razvijene zemlje gdje su place i penzije puno vece nego kod nas. Istina jee da kreditima na 25 godina debelo preplatimo stan, ali on ostaje buducim generacijama. 2500 kuna mjesecno za stan jos kako-tako funkcinira dok radimo i imamo neku normalnu placu, a sto kad odemo u penziju? Koliko to penzionera kod nas moze placati 2500 kn mjesecno samo za najam stana? Btw, za 2500 kn u Zagrebu se ne moze iznajmiti bog zna sto, ili ce to biti mali stan ili ce biti rupa od (veceg) stana.

Pitanje uz mit br.1 - Kupiti kuću, 2 auta, dići kredit, usuditi se - da li je to lakše s 2 plaće ili s jednom? Pitanje uz mit br.2 - Tko ima više imovine nakon 30 godina, onaj tko jee otplatio kredit za stan ili onaj koji je bio podstanar? Pitanje uz mit br.3 - Da li će jedna te ista osoba, koja se uvijek jednako ponaša, više uštedjeti ako manje zarađuje ili ako više zarađuje? Prilikom odgovora na ova pitanja neophodno je koristiti logično razmišljanje.

Sto su neki napisali uopce nije tocno. Nekrenina se uvijek isplati. Negdje vise negdje manje, ali uvijek je u plusu! Naravno moras je i odrzavati. Stednja u nekretninama se mora gledati na duze vrijeme, najmanje 5 god. i naravno ovisnoo gdje se nekretnina nalazi. Najamnina je uvijek izdatak bez povratka. Problem je sto nazalost najmanje 80% zaposlenih u HR nemaju uvjete za podizanje kredita. Dodatnih 10% ima mozda uvjete, ali se nesmije nista dogoditi odnosno nebi smjeli imati nenadane izdatke za vrijeme reci cu prvih 10 god. To je sve radi uvjeta koje daju banke na HR-trzistu. Uz uvjete na EU-trzistiu(kamata ca. 3% na nekretnine) je skoro kao i inflacija) je sigurno isplativije u odnosu na ca. 6% u HR. I da u principu je tocno, da se banke bogate na "vasim/nasim depozitima ". Zasto ? Zato sto banke na depozit se zaduze kod narodnih/nacionalnih banaka i/ili europske centralne banke za prosjecno 10x veci iznos uz kamatu od 0,..%. Na depozit plate mozda 2% kamate. Izdaju kredite u prosjeku od recimo 9%. U brojkama: na samo 1000 EUR imaju izdataka 20EUR-a (2%). Na kredit sto su sami podigli: 10000 EUR za 0,5% iznosi 50EUR. Sveukupno izdataka: 70 EUR za 11000 EUR-a. Njihova zarada: )% na 10000 EUR-a iznosi 900 EURA. Pa sad procjenite sami, da li zarade na depozitu ili ne. Znaci u relaciji izdatak/prihod imaju zaradu vecu od ca. 1200%. Stvarno nemaju zaradu. Da naravno to je bruto zarada (treba platiti zaposlene - prevarante, koji varaju klijente, kako mogu otplacivati kredite, dok im ne uzmu sve. Na zalost htjeli ili ne neki se moraju i zaduzivati, ali da ima prostora za humanije uvjete sigurno ima. Neki sigurno nebi uzeli kredit, da im se ispravno predoci njihova situacija odnosno da im se ukaze na moguce poteskoce kao sto je "bolest, nezaposlenost, itd...Uvijek ima rijesenja, ali samo pod drugim uvjetima. Sigurno se sav taj novac ne "tiska" s obzirom da nije uvijek sve u cirkulacji.

Joj kak se negdje smiju nasi uspjesni tajkuni kaj nisu uopce stedjeli vec su kupili za kunu firme neki i po 200 firmi i prodali za milionceke a sad se smiju i sole nam pamet ,doduse neki su zbrisali van al nitko ih ni ne trazi e pa to je stednja ovdje pokupis vani stedis i trosis

mjesecna kamata za kredit za stan od 600 000 kn je 1900 kn mjesecno.provjereno!

Pa zar točka 3 ne pobija točku 2? Ako, prema tekstu, štednja ovisi o samodisciplini, a ne o količini, onda slijedi zaključak da višak novca koji je razlika kupnja stanja vs unajmljivanje ne bismo nuzno stavljali sa strane.

Sve je to delimicno tacno. Na zapadu retko ko ima nekretninu u vlasnistvu. Cak 70% ljudi ih iznajmljuje. Ovo mi je 4. drzava u kojoj zivim i jedino na brdovitom balkanu ljudi kupuju stanove da bi u njima ziveli. To je zarobljeni novac. Na zapadu se nekretnina kupuje da bi zaradio a i preskupe su za najam. Kuca u Spaniji u kojoj sam ziveo, kosta pola miliona eur, ja sam je iznajmljivao za 900. Dakle nesto vise od 10.000 godisnje za najam. Sto se vlasniku isplati tek za 50 godina najma. Neracunajuci odrzavanja koja su mu dodatni trosak a meni nije bio. Ista stvar je bila i dok sam ziveo u Americi. Sa trecom stavkom se takodje slazem. Jedina razlika u duplo vecoj plati jeste u tome sto sebi mozes da priustis 20 dana na moru umesto 10, skuplji parfem umesto jeftinijeg, nesto poznatiju aplikaciju na garderibi, nesto kvalitetnije namirnice u frizideru i ne razmisljas da li ces ves masinu ukljuciti po jeftinijoj tarifi. A stavka 1 je individualna. Zavisi od toga sa kim zivis. Ako zivis sa rastrosnom zenom, ni 5 plati ti nebo pomoglo. Ona tvoja 1 bi ti vise odgovarala i da si sam.

Evo nekoliko istina o novcu: Gotovo svi misle da banke posluju tako da posuđuju novac koji su dobili kao polog od ljudi koji žele štedjeti. Dakle ja položim 1000 eura i za to dobijem, pretpostavka, 2% kamate a banka posudidi taj isti novac uz kamatu od, recimo, 8%. Razlika je zarada i, da je tako, ništa ne bi bilo čudno. Vjerovali ili ne, nije tako. Banke jednostavno stvaraju novac iz ničega, odnosno sa nekoliko klikova mišem. Kako je to moguće? Jednostavno, statistička je činjenica da je papirnati novac u opticaju između 3 i 8% volumena kapitala (procjene su različite ali ne prelaze 8%) koji cirkulira u cijelom svijetu. Isto tako je činjenica da kada uzmete kredit na kuću niti jedna banka vam neće dati vreću punu novaca. “Prebaciti” će vam novac na račun, dati će vam čekovnu knjižicu i tako će papir i brojevi krenuti u opticaj. Malo će tko vidjeti taj papirnati novac e vi najmanje. Netko će reći da ček ima vrijednost jer za njega možemo kupovati. Točno, i upravo je u tome problem: vrijednost čeka proizlazi iz igre među bankama (koje razmjenjuju “obećanja plaćanja”), iz njihovog saučesništva, iz obmane, iz neznanja. Ovaj perverzni mehanizam stvaranja novca iz ničega zove se “Seigniorage” drugog stupnja (engleski termin za kojeg ne znam hrvatski prijevod, ali u suštini znači “danak feudnom gospodaru”). Mnogi će se upitati kako je to moguće, pa ipak postoje državne centralne banke koje bi trebale nadgledati poslovanje privatnih banaka. A ako one ne rado dobro svoj posao tada imamo i Europsku Centralnu Banku (BCE). Na njihovom čelu su guverneri, zar ne? Etimologija nam kaže da ta riječ proizlazi iz latinskog gubernator koji opet vuče korijen iz grčkog kybernetes, kormilar, obično se koristi za državne službenike raznih funkcija. Sve nas nekako upućuje da je riječ o državnim strukturama koje se i te kako brinu o interesima naroda. Ne znam kako je u Hrvatskoj, to ćete vi provjeriti, ali evo kako stvari stoje u Italiji i u Europi: Dioničari Talijanske Centralne Banke (Banca d’Italia): Intesa Sanpaolo S.p.A. – 30.3% UniCredito Italiano S.p.A. – 15.7% Banco di Sicilia S.p.A. – 6.3% Assicurazioni Generali S.p.A. – 6.3% Cassa di Risparmio in Bologna S.p.A. – 6.2% INPS (jedina državna institucija) – 5.0% Banca Carige S.p.A. – 4.0% Banca Nazionale del Lavoro S.p.A. – 2.8% Banca Monte dei Paschi di Siena S.p.A. – 2.5% Cassa di Risparmio di Biella e Vercelli S.p.A. – 2.1% Cassa di Risparmio di Parma e Piacenza S.p.A. – 2.0% Cassa di Risparmio di Firenze S.p.A. – 1.3 I još neke banke u ne tako velikim postocima. Možemo slobodno zaključiti da “guverner” Talijanske Banke nije nikakav guverner nego predsjednik upravnog odbora jednog privatnog poduzeća pošto su svi dioničari, osim jednog (5%), privatne banke. A što je sa Europskom Centralnom Bankom? Dioničari su: Bank of Germany – 23,40% Bank of French – 16,52% Bank of England – 15,98% Bank of Italy – 14,57% Bank of Spain – 8,78% Bank of Netherlands – 4,43% Bank of Belgium – 2,83% Bank of Sweden – 2,66% Bank of Austria – 2,30% Bank of Greece – 2,16% Bank of Portugal – 2,01% Bank of Finland – 1,43% Bank of Denmark – 1,72% Bank of d’Irleland – 1,03% Bank of Luxembourg – 0,17% Zanimljivo, zar ne?

Evo jos istine o novcu: Sigurno ste primijetili da sam spomenuo “Seigniorage” drugog stupnja pa će netko primijetiti da sigurno postoji i onaj prvog stupnja. Upravo tako. Pretpostavljam da su se mnogi upitali kako nastaje novac i tko ga štampa.. Zanimljiva djelatnost! Ali sigurno je barem to pod nadležnosti države, odnosno naroda kojeg bi država trebala predstavljati. Moram vas razočarati štovani ljubitelji Europske Zajednice. Naime, Lisabonski sporazum kaže sljedeće: Article 111a Without prejudice to the powers of the European Central Bank, the European Parliament and the Council, acting in accordance with the ordinary legislative procedure, shall lay down the measures necessary for the use of the euro as the single currency. Such measures shall be adopted after consultation of the European Central Bank.”. Vrijednost jedne valute je upravo u njenoj ekskluzivnosti. SECTION 4a THE EUROPEAN CENTRAL BANK Article 245a 1.    The European Central Bank, together with the national central banks, shall constitute the European System of Central Banks (ESCB). The European Central Bank, together with the national central banks of the Member States whose currency is the euro, which constitute the Eurosystem, shall conduct the monetary policy of the Union. Znači da privatno poduzeće vodi monetarnu politiku Europske Unije. A što je sa suverenosti, odnosno koja se država odrekla monetarne suverenosti? 3.    The European Central Bank shall have legal personality. It alone may authorise the issue of the euro. It shall be independent in the exercise of its powers and in the management of its finances. Union institutions, bodies, offices and agencies and the governments of the Member States shall respect that independence. Europska Centralna Banka (privatno poduzeće) je nezavisna u obavljanju svojih ovlasti i upravljanju svojim financijama. Sve institucije Unije moraju poštovati tu nezavisnost. (!?) Article 128 (ex Article 106 TEC) 1.    The European Central Bank shall have the exclusive right to authorise the issue of euro banknotes within the Union. The European Central Bank and the national central banks may issue such notes. The banknotes issued by the European Central Bank and the national central banks shall be the only such notes to have the status of legal tender within the Union. Europska Središnja Banka (ponavljam: privatno poduzeće) ima isključivo pravo izdavanja novčanica unutar Unije. Pa da vidimo kako nastaju te toliko u Hrvatskoj željene novčanice. Europska Unija zaželi 10 milijardi eura i to javi Europskoj Centralnoj Banci. Oni štampaju tu količinu novca a zauzvrat dobiju isto toliko državnih mjenica sa kojima se Unija obvezuje da će isti taj novac vratiti, uz kamate. Naravno novac se ne posuđuje po njegovoj realnoj vrijednosti, papir + tinta + troškovi štampe, nego po nominalnoj vrijednosti. Znači novac je nastao iz duga, i u tome je poanta svih naših problema. Umjesto da suverena država, koristeći svoju monetarnu suverenost, izdaje novac prema potrebama investicija ona se zadužuje kod privatnih bankara u naše ime. Da li nam je to netko objasnio? Da li nas je netko pitao da li se želimo odreći monetarne suverenosti? A da li postoje monetarno suverene zemlje i kako se odražava ta suverenost na njih? Možda možete i sami malo potražiti, sad kad vam se uvukao crv sumnje. Na kraju moram samo reći da je sve što sam napisao veoma pojednostavljeno i prostor mi ne dopušta da objasnim puno pitanja koja se sama po sebi nameću ali, kao što sam rekao na početku, cilj je bio samo malo zagrebati po površini.