Zaokupljena vlastitim problemima, političkim i ekonomskim krizama, bosanskohercegovačka javnost rijetko reagira na događanja u ostatku svijeta. Gaza je, čini se, iznimka, barem kada je o sarajevskoj javnosti riječ. Tako snažno i jasno izražen stav iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, kao što je potpora Palestincima i osuda izraelskih napada, za mnoge predstavlja iznenađenje. Osim univerzalne, ljudske solidarnosti s patnjama drugih ljudi, motive za ovakvu angažiranost svakako treba tražiti i u međumuslimanskoj solidarnosti (jer u Sarajevu, kao i Gazi, danas žive pretežno muslimani), ali i proživljenom iskustvu.
Koliko god kronologija onoga što je dovelo do izraelske ofenzive na Gazu i srpska opsada Sarajeva nemaju dodirnih točaka, toliko ih situacija u kojoj se danas nalazi stanovništvo u toj palestinskoj enklavi ima s onim što je grad na Miljacki preživljavao 47 mjeseci početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Potpuna fizička blokada, razaranja, brojenje žrtava, ovisnost o humanitarnoj pomoći, nedostatak struje i vode, svakodnevica je Gaze. Sve je to preživljavalo i Sarajevo, a jedini tračak nade bio je tunel koji je prolazio ispod obruča koji je oko grada formirala srpska vojska. Kroz njega su ulazili i izlazili vojnici i oružje, ali i hrana, lijekovi, ogrjev. Sve ono što grad u dugotrajnoj izolaciji i blokadi treba. Nitko bolje od Sarajlija ne zna što ti uski prolazi ispod zemlje znače za preživljavanje. Zato je i priču o zatrpavanju tunela da bi se spriječio dotok oružja Hamasu danas teže prodati Sarajevu nego ostatku Europe.
Iz pozicije građana Sarajeva prilično frustrirajuće je gledati Ban Ki-moona kako papagajski poziva na prestanak sukoba ili slušati rasprave na CNN-u o tome tko je prvi prekršio primirje. Sve to neće pomoći civilnom stanovništvu u Gazi da preživi još jedan dan opsade. Baš kao što slične poruke Butrosa Butrosa Galija nisu imale nikakav stvarni utjecaj na goli opstanak Sarajlija u opkoljenom gradu devedesetih.
Nemaju nikakve stvarne koristi Palestinci u Gazi ni od poruka potpore iz Sarajeva, ali barem znaju da su one iskrene, što se, kada su u pitanju riječi nekih zagovornika mira iz međunarodne politike, baš i ne bi moglo tvrditi.
>> Gaza gori, a Hrvatska se češlja
>> Hrvatski mediji i politika izgubili su moralni obraz u 'slučaju Gaza'
Nikakve razlike između fašista i izraelaca nema. Okupacija traje od 1948. godine i od tada jednostavno vrše genocid nad jednim narodom. Stalno trube o holokaustu a oni desetljećima rade isto ako ne i gore stvari .