Hrvatska je vojska 22. siječnja 1993. godine počela akciju na području Maslenice kako bi se oslobođenjem toga teritorija prometno povezali sjever i jug. Tijekom akcije poginula su 22 hrvatska vojnika, a akcija se smatra prekretnicom u Domovinskom ratu te su nakon nje provedene uspješne akcije Medački džep i Bljesak te akcija Oluja kojom je oslobođen veći dio Hrvatske. Tu službenu verziju događaja prošli je tjedan u pitanje doveo predsjednik RH Stjepan Mesić proglasivši akciju loše isplaniranom i neuspjelom te optuživši njezine zapovjednike da su skrivili nepotrebnu smrt 185 hrvatskih vojnika. Prozvani zapovjednici generali su Janko Bobetko i Ante Gotovina. Oni su skrivili neuspjeh operacije u kojoj se, tvrdi Mesić, nije napredovalo ni milimetar.
Također smatra da je isključivi razlog pokretanja akcije bio u nadolazećim lokalnim izborima koji su se održali u veljači te godine. Izjava predsjednika Mesića o krivnji generala Gotovine nije točna, smatra jedan vojni analitičar koji je i sam sudjelovao u akciji. U vojnom je smislu akcija, kojom je zapovijedao Gotovina, odrađena solidno. HV je napredovao prema prijevoju Mali Alan, Obrovcu, Benkovcu i Zemuniku kada je srpskim snagama došla pomoć iz Srbije. Njihov protunapad, kojim je zapovijedao Ratko Mladić, odbijen je helikopterskim desantom dijela 3. gardijske brigade pod zapovjedništvom generala Mladena Kruljca.
Nakon toga HV je krenuo u novi napad koji je zaustavio Tuđman nakon ozbiljnih prigovora međunarodne zajednice koja je od početka akcije Hrvatskoj prijetila uvođenjem sankcija. Tijekom operacije neplanski je oslobođena brana Peruča, a planski područje masleničkog mosta, dio zadarskog zaleđa i zračna luka Zemunik. Poginulo je 114 hrvatskih branitelja i 490 srpskih vojnika. Iako vojno uspješna, smatra analitičar, akcija nije postigla planirane ciljeve. Minirana zračna baza Zemunik ostala je neuporabljiva, pontonski most i dalje je bio na nišanu srpskih topova, a s Malog Alana HV se povukao na inicijativu Vijeća sigurnosti. Strateški, HDZ na lokalnim izborima nije prošao planirano dobro, a međunarodna pozicija Hrvatske nije ojačana u planiranoj mjeri, zaključuje analitičar.
Da je akcija bila vojno uspješna, smatra i umirovljeni admiral Davorin Domazet Lošo. On odbacuje tvrdnje da se njome nisu postigli zadani ciljevi. Povezan je južni i sjeverni dio Hrvatske, učvršćen je suverenitet i podignut moral hrvatskim vojnicima, a međunarodna zajednica počela je prihvaćati Hrvatsku i HV kao vojsku koja zna izvesti napadačke operacije prema najsuvremenijoj doktrini Zapada rekao je Domazet. Razlog za Mesićeve ničim izazvane tvrdnje Domazet vidi u pokušaju ocrnjivanja Gotovine kako bi se smanjila još uvijek velika podrška koju odbjegli general uživa u javnosti.
Cilj je bio izbrisati generala Gotovinu i Domovinski rat iz srca ljudi, a kada se to nije uspjelo, onda se pojavila optužba da je napravio nekakav zločin prema vlastitim vojnicima, što je najgore što se nekom zapovjedniku može dogoditi rekao je Domazet.
Osloboditelj Peruče smijenjen nakon akcije
Tijekom masleničke operacije spletom sretnih okolnosti oslobođena je i brana Peruča koju su u rujnu 1991. godine zaposjele srpske snage. Akciju je bez odgovarajuće zapovijedi izveo pukovnik Zdravko Škarpa, zapovjednik 126. brigade. Brana je bila minirana sa 30 tona eksploziva, a Ratko Mladić u više je navrata prijetio njezinim razaranjem, što bi imalo katastrofalne posljedice za cijelo porječje Cetine do Omiša. Nakon pokretanja operacije, Srbi su eksploziv aktivirali, no nisu uspjeli srušiti branu. Usprkos koristi od oslobađanja Peruče, Škarpa je nakon akcije smijenjen. Zanimljiva je i glasina prema kojoj je u tijeku operacije zarobljen general Ante Roso, u to vrijeme pukovnik HV-a, koji je kasnije navodno bio razmijenjen. Tu tvrdnju Domazet odbacuje smatrajući je proizvodom psihološkog rata sa srpske strane kako bi se utjecalo na moral hrvatskih branitelja.
